Još jedan zapis kanadskih impresija nastao pod prstima i na tipkovnici te u sjećanjima našeg suradnika Mateja Hartmana. Sada još temeljitije opisuje svoje kanadske doživljaje…
Navečer smo Toyotu prebacili na kraj grada. Većinu vremena smo spavali između rijeke Mamquam i golf kluba, gdje smo imali tekuću vodu i kante za smeće, ili iza benzinske crpke u Brackedalu, tamo blizu je bio Boštjanov stan. Preselili smo se u boravišni dio kampera i razvukli krevet. Noć je donijela kraj dana punog jedinstvenih doživljaja, a u isto vrijeme i očekivanja nečeg novog, vjerojatno još nevjerojatnijeg!
Između Kamloopsa, Slovenije i Squamisha
Jaka boravi u Kanadi sedam godina, uz nekoliko prekida. Prvo je živio u Kamloopsu, od tamo se preselio u Vernon, a sada već tri godine živi u raju za brdske bicikliste – Squamishu. Glavni je mehaničar u simpatičnoj tvrtki za iznajmljivanje i servis bicikala Ridehub. Kad ne šarafi, snima reklamne video clipove. Ako Yanni nije za šankom, skuha još jednu kavu. Slobodno vrijeme provodi na stazama. Krajem proljeća preselio je iz preskupog stana u legendarnu Toyotu Chinook, a u kolovozu sam mu pravio društvo dva tjedna.
Još jedan šnaps skrivam u putnoj torbi
Kad sam u petak ujutro izvagao torbu za bicikl u zagrebačkoj zračnoj luci i na nju zalijepio šifru destinacije, brzo sam u nju ugurao još dvije dobro zaštićene boce. U jednoj je bila moja medica, u drugoj gorenjski šnopc. Bicikl i dvije boce dobro su preživjeli put od gotovo 8000 kilometara i skupa sa mnom sigurno sletjeli u Vancouver. U stvarnosti, međutim, nije išlo tako glatko.
Od Zagreba do Kanade
Već na startu doživjeli smo kašnjenje od skoro sat vremena, pa je nas osmero propustilo avion za Kanadu u Münchenu. Ovo je bio prvi znak da me čeka fantastična avantura. Posudio sam telefon jednoj Talijanki s malim djetetom kako bi muža obavijestila o kašnjenju. Smirivao sam bijesnu Amerikanku. Pomogla sam jednom slovenskom paru koji osim prekmurskog nije znao niti jedan strani jezik. Ljubazno osoblje Lufthanse potražilio je alternativne letove. Najviše problema su imali sa mnom i mojim biciklom.
Nakon duge potrage poslali su me u Vancouver preko Frankfurta … Sljedećeg jutra. Spavao sam na njihov račun u jednom simpatičnom hotelu sa dražesnim slikama koje su upućivale na nešto drugo. Dobro, noć je bila mirna, let do Frankfurta je također kratak, a devet sati prekooceanskog leta brzo je prošlo. Budući da je zapadna Kanada devet sati iza nas, sletjeli smo gotovo u isto vrijeme kada smo i poletjeli. Naravno, jedan dan kasnije.
Dočekao me “kafe majstor”
Jaka je zbog toga u petak popodne sam otišao na utrku Crankworx Summer Series u Silverstaru, a po mene je u subotu popodne stigao je njegov prijatelj i kolega Yanni, koji u Ridehubu kuha najbolju kavu. Pošto sam privremeno bio bez kreveta, navečer me odbacio do štajerskog pečalbara Boštjana. Iako sam bio budan već 29 sati, u nedjelju sam se probudio u sedam ujutro bez budilice. Nakon doručka sam sklopio svog Yetija, Boštjan je otišao u grad na piknik, a mene je Trailforks odveo na prve trailove Squaimsha. Šume su tamo drugačije od naših. Zelenije i divlje, svjetlije, pune granitnih stijena, oborenih stabala, sve obraslo mahovinom, sve bajkovito, (ne)stvarno.
Uspona ima – i to “ugodnih” uspona
Simpatičan Jakob’s uphill trail do jezera Alice podijelio sam s planinarima, a dalje sam se prebacio na zahtjevniju stazu 50 Shades of Green. Za svoj prvi kanadski spust odabrao sam plavi “Leave of Absence”, što u prijevodu znači “dozvola za izostanak s posla”. Dva tjedna najboljeg izbivanja za mene. Popeo sam se na “Izbivanje” s druge strane, vozio ga drugi put, a zatim kružio oko jezerskog gorja. Navečer se Jaka vratio s natjecateljskog vikenda i započela je naša Kanada.
Pošto je u p ponedjeljak Jaka radilo, skupa smo otišli u Ridehub. Pomogao sam dečkima pripremiti bicikle za rentu, zatim smo doručkovali i popili još jednu kavu. Jaka je ostao na poslu, a ja sam se vratio na trailove iza grada. Sada više nisam bio početnik. Ponovio sam par starih, uzeo još par novih, a crnog Ruperta ostavio za popodnevnu rundu s Jakom. On inače radi četiri dana u tjednu, od petka do ponedjeljka od sedam ujutro do pet popodne, a slobodan je utorkom, srijedom i četvrtkom.
Dugo sam čekao dan kada ćemo Jaka i ja opet skupa biciklirati
Nije bilo vremena za ručak, potkraj radnog vremena opet sam pomogao u servisu pa smo brže završili i vratili se na trailove. Razmišljao sam koliko godina nismo skupa vozili bicikl. Počeli smo s Rupertom, Squamishovim crnim klasikom. Išlo mi je jako dobro, ali su mi ipak nedostajala dva detalja. Već na Rupertu dotaknuo sam se jedne od karakteristika Squamisha, “slabova” ili strmih granitnih ploča s nevjerojatnim prianjanjem. Ali nisam bio spreman za divovski “In-N-Out Burger”. Odvozio sam samo prvi blaži dio, Jaka je pokazao dečkima iza nas kako se to vozi, ali na kraju je jedan od njih pao među kamenje i slomio gležanj.
Kad nešto postane navika
Tijekom zime, Jaka i Yanni bi svakog utorka ujutro zaronili u ledenu rijeku Mamquam. Polako su se drugi ohrabrili i to je to u proljeće postao društveni događaj s 20 do 30 sudionika. Ovaj put je padala sitna kišica i na obali nas je bilo oko 15. Unatoč ljetu rijeka je bila topla kao Soča. Zagrijali smo se doručkom i toplom kavom u Ridehubu, a onda otišli u 100 kilometara udaljeni Pemberton gdje je Jaka prenosio svoje biciklističko znanje mladim Indijancima iz plemena Lil’wat, dok sam ja vježbao loše iznad Mosquita. Jezero.
Dan odmora
Srijeda je bila kišna i htio sam samo dan odmora. Ujutro sam nešto radio na daljinu, dok je Jaka mijenjao kvačilo kod prijatelja u garaži mobilne kućice.Toyota Chinook je u osnovi Hilux iz 1981. s nadogradnjom interijera Chinook. Kupio ga je prije godinu dana i potpuno je renovirao boravišni prostor. Imali smo dovoljno mjesta za dva bicikla, kuhinju, stol i dvije klupe koje su se noću pretvarale u veliki krevet.
Golf? Da, i to u planinama
Pozvao me navečer na partiju golfa. Isprva sam mislio da me netko vuče za nos dok smo se penjali visoko u brda u Toyoti s pogonom na sva četiri kotača, au sljedećem trenutku pomislio sam da me pogodila trava koja se legalno prodaje u Kanadi (nikada zapravo nisam probao). Duboko u prašumi prvi sam put uzeo palicu za golf. Daleko iznad grada, za vrijeme korone, čarobnjaci su među stijenama i srušenim drvećem stvorili Quarantine Creek, golf teren iz bajke. Penjali smo se po stijenama, zavlačili ispod grana, vukli užad, tražili loptice koje su bježale, a ja sam se neprestano čudio genijalnom ludilu tvoraca čarobnog igrališta.
Mrzovoljni medo
Četvrtak je probudio medvjed. U mraku je otvarao kante uz pumptrack tražeći hranu. Ustalo sam, izašao iz auta i pogledao ga. Mora da sam bio malo lud od prethodne noći, jer nisam bio nimalo prestrašen. Medo je malo lupao pa se vratio u šumu. Jak me potom odveo na “loamer” trailove Diamond Heada. To su uglavnom ilegalni trailovi na padinama biomase i humusa. Linije nastaju po osjećaju, stare nestaju i nastaju nove. Ovi su trailovi za domaće, ovdje je malo turista.
Zabava na trailovima
Uvečer je Toyota opet dizala prašinu u stubištima iza granitnog zida monilita Chief. Iza njega se krije staza “Mischief”. Naziv označava ponašanje koje dovodi do problema, ali nas je odvelo u novu bajkovitu zemlju. Na vrhu se otvorio pogled na Pacifik na večernjem suncu, a mi smo u polumraku vozili bicikl po izloženim granitnim pločama. Doma smo se vratili na biciklima u mrklom mraku.
S Yetija na Rascala
U petak je Jaka opet radio, a ja sam zamijenio tvrdi Yeti njegovim full-suspension bajkom Revlo Rascal i vratio se na poznate staze iznad jezera Alice. Rupert je bio potpuno drugačiji s ravnim pedalama i prikladnijim biciklom, no ta dva detalja i dalje nisam uspio dokučiti. Poslijepodne je Jaka je sjeo na e-bicikl, ostao sam na Rascalu i vratili smo se u Rupert. Pomogao mi je savjetima i na kraju sam odvozio kratki, ali strmi “bad”. Jedino što mi je preostalo za riješiti bilo je oštro kamenito skretanje udesno. Ovo sam vozio u subotu ujutro kada sam opet bio sam na stazi. Zapravo, nisam bio sam, jer je tamo bilo mnogo drugih bajkera.
Ljubaznost i prometna kultura
Ne znam kako je drugdje u Kanadi, ali ovdje su ljudi su nevjerojatno prijateljski raspoloženi. Svi te pozdravljaju i obraćaju ti se. Samo pozdrav nije dovoljan, uvijek dodaju barem rečenicu-dvije.
Drugo iznenađenje bila je prometna kultura. Gdje god ideš preko ulice, svi se zbog tebe zaustavljaju, i to ne odmah do tebe,ali već nekoliko metara dalje. Čak i na znak stop, svi uvijek stanu. Na raskrižjima nema pravila desne strane, već onaj tko prvi stigne ima prednost. To mi je stvaralo probleme tijekom vožnje. Popodne sam otišao biciklom do oceana, a na povratku sam ponovno sreo medvjeda. Polako je izašao iz šume, išao stazom ispred mene, sišao do rijeke i okupao se.
Chinook je priča za sebe
Nastavit će se …
Fotografije Matej Hartman @matej.mahmtb
Pročitaj i
Reportaža: Matej u Whistleru
Reportaža: Visoko u francuskim Alpama
Pod suncem Katalonije
Video: Barcelona Mahovim očima
Grobničke Alpe: Pogled na Kvarner s nebesa
Garda: Gospođa u najboljim godinama
Hum, najmanji grad na svijetu
