Kad pomisliš na Beč, prvo što ti padne na pamet su klasična glazba, bečki odrezak, stare raskošne zgrade iz nekog drugog doba, te mnoštvo kafića i slastičarnica… Pa, možda je vrijeme da popisu dodaš i brdski biciklizam…
Ime mi je Helene, rođena sam i odrasla na periferiji Beča, ovdje sam provela većinu svog života, a u međuvremenu sam putovala svijetom i utrkivala se na utrkama Svjetskog kupa. I mogu reći kako u i oko Beča imamo mnogo dobrih mjesta za brdski biciklizam. Brda Wienerwalda imaju savršenu nadmorsku visinu za lijepe enduro staze. Prirodne i glatke staze, kao i skokove. Ovdje svatko može pronaći nešto za svoj stil vožnje. Rado ću te provesti kroz moj “savršeni tjedan” u malom Eldoradu, Wienerwaldu.
Do Wienerwalda možeš lako doći avionom, automobilom ili vlakom, ali najbolje je imati automobil za pristup biciklističkim lokacijama. Ako želiš uglavnom voziti bicikl, odabrala bih smještaj izvan Beča. Jer vožnja u Beču, kao i u svakom velikom gradu, zna biti zamorna, a slobodnih parking mjesta u gotovo da i nema. Dostupno je mnogo različitih vrsta smještaja, preporučujem da ga potražiš na jugozapadu Beča. Ako želiš posjetiti centar grada, najbolje je kupiti jednodnevnu kartu za vlak.
Prvi dan bicikliranja: Anninger – moj rodni grad
Brdo Anninger nalazi se južno od Beča u saveznoj državi Donjoj Austriji. To je prekrasno mjesto i jedno od mojih omiljenih mjesta za biciklizam. Staze su ovdje prirodne, naići ćeš na kamenje, korijenje, glinu, tehničke i strme dijelove.
Miris i izgled tamne borovine, vapnenca i kamenih formacija podsjeća na Mediteran. Dobro polaziste za turu je parkiraliste “An der goldenen Stiege” u selu Mödling. Tamo ćeš obično sresti druge biciklist(ic)e, pa ih možeš pitati možeš li im se pridružiti. Vožnja počinje laganim usponom do restorana Krausi Linde, a potom je nešto strmije do vrha. S vrha se spušta staza Kientaltrail, koja je poznata i kao “Kanadska staza”.
Gornji dio spusta je tečan i brz, trasa presijeca padinu s ravnim zavojima i vanjskim visećim prolazima. Pokušavam samo ne dirati kočnice kako bih održala brzinu i trakciju. Brzo ćeš doći do protupožarnog puta, prijeći ga i nastaviti ravno.
Nekoliko stotina metara kasnije slijedi kratak ali bolno strm uspon. Na njemu se može pedalirati, ali jedva da se isplati, obično guram bicikl gore. Osim ako nisi na e-biciklu, naravno. Odatle je put potpuno drugačiji, neravan i kamenit. Započinje s dva lijepa skoka i prelazi u dio strmog zavoja s više izbora linija, s gotovo beskrajnim kombinacijama linija “iznutra prema van”. Kao utrka u spustu.
Prije kraja spusta slijedi vjerojatno najstrašniji dio. Moraš se uglaviti između dvije oštre stijene, nakon čega slijede dvije uzastopne stepenice, preko kojih možeš samo potapšati kočnice, jedva dovoljno da kontroliraš brzinu, a kamoli da zaustaviš. Baš kad misliš da si sigurno prešao, tek si na pola puta, jer preko dvostruke “kape” ulaziš ravno u strmu i vrlo oštru nizbrdicu. Drži se čvrsto i pripremi se za bandu na dnu.
Nakon još nekoliko zavoja nalaziš se na požarnom putu i počinješ uspon prema vrhu Husarski hram (Husarentempel). Prvi dio uspona je strm, ali se brzo smiruje, ima uspona i spustova do vrha Husarentempela. Pogled na Beč odande je zadivljujući i to je moje omiljeno mjesto gdje je vrijeme stalo.
Ali nemoj se previše izgubiti jer povratak u stvarnost može biti vrlo težak. Staza Husarentempel označena je crnom bojom, pa moraš paziti da se uhvatiš u koštac s gornjim dijelom koji se sastoji gotovo isključivo od kamenja, a između se tu i tamo nađe koji korjeniti dio. Središnji dio spusta je lakši, ali je donji dio grub s više korijenja i još više kamenja. Najbolji vozači trebali bi se držati visoke linije. Sretno.
Ako još imaš energije i želiš se još jednom spustiti, vratiš se vatrogasnom cestom do restorana Krausi Linde. Ovdje se možeš zaustaviti radi osvježenja prije nego kreneš na stazu Anninger, označeno plavom bojom. Odlično opuštanje za kraj prve ture u Beču.
Drugi dan bicikliranja: Wexl Trails
Udaljen je otprilike sat vremena vožnje od Beča i ne pretjerujem kada kažem da je to vjerojatno mjesto iz snova svakog brdskog biciklista. Ima svega. Brdo se može podijeliti na dva dijela, prvi je bike park.
Bike park se nalazi u podnožju brda, tu je veliki parking, restoran, skill park, bike shop i žičara koja savladava samo 200 metara visine. Neka vas relativno mala visinska razlika ne zavara, staze su građene tako da na njima što manje kočimo i da pređemo najduži put do podnožja. Zaista iskoristi sve što brdo nudi.
Osam je različitih staza za odabir, uključujući flowtrail za uspone i područje za početnike i juniore s četiri kratke staze. Svaka staza ima svoju namjenu, a sve su savršeno konstruirane, što je ključ popularnosti parka. Svaka je staza izgrađena na takav da napreduješ na njoj. Savršena kombinacija staza za podizanje samopouzdanja koje su prikladne za vozače koji žele napredovati, ali su također zabavne za naprednije vozače.
Provedi tamo na lijep vikend i vidjet ćeš na što mislim. Vrvi biciklistima svih uzrasta, a iako zna biti poprilična gužva, na vučnicu se ne čeka dugo, a atmosfera je odlična.
Staza Flowtrail je najveća atrakcija parka. Ima mnogo glatkih uzdignutih zavoja, stolova (tabletop) i valova (roller) koji omogućuju svakom vozaču da trenira na njima. U isto vrijeme, staza je zabavna i privlačna čak i dok biciklist napreduje.
Odatle će biti prirodan prijelaz na stazu Singletrail. Trasa koja ima recept Flowtraila, ali u isto vrijeme uključuje korijenje i kamenje.
Kad sam na Wexl Trailsu, uglavnom ćeš me naći kako kružim stazom Jumpline ili na DH stazi. Ove staze su stvarno dobre i dvije su od najizazovnijih staza u parku. No, unatoč tome što su zahtjevne, i dalje su vrlo pogodne za srednje napredne vozače koji žele napredovati.
Jumpline je mješavina stolova, bočnih skokova (hip), step-upova i step-downova povezanih s najglađim povišenim zavojima koje možeš pronaći. Neke skakaonice su stvarno velike, ali su izgrađene vrlo sigurno i precizno, vrlo predvidljivo. Gotovo je iznenađujuće kako ih je lako preskočiti s obzirom na njihovu veličinu. Oh, i ne očekuj da ćeš ovdje pronaći rupe od kočenja, jer je staza izgrađena da minimalizira kočenje, a održavatelji staze redovito su na poslu.
Staza za spust najnoviji je dodatak parku i najkraća je staza jer ide gotovo ravno nizbrdo. No, nije prestrma, ali je cijelo vrijeme vrlo aktivna. Na njoj ima i mnogo korijenja pa je vrlo zahtjevna po mokrom.
Riječ je o trasama kojima se možeš voziti direktno s vrha žičare, ali treba dodati da su neke rute i više uz brdo. Do njih se dolazi preko gornjeg dijela uspona. Na vrhu parka nalazi se i malo jezero. Odličan izbor za osvježenje u toplom ljetnom danu prije nego što se vratiš na staze.
Treći dan bicikliranja: Hochwechsel
Kao što sam već napisala, bike park je samo dio zabave koju nudi Wexl. Brdo je puno više i nudi ture s nevjerojatnim pogledom na okolne planine. Povrh toga, na vrhu Hochwechsla tu je i Wu Trail, zabavan “flow” spust.
Iako na ovu turu možeš ići i običnim brdskim biciklom, preporučujem e-bicikl. Ako imaš svoj, to je super! Ako ga nemaš, uputite se do trgovine s biciklima u dnu parka i posudi ga za taj dan. Ekipa u trgovini je vrlo ljubazna i uvijek rado pomaže! Vrijeme je za početak uspona prema Hochwechslu i Wu trasi. Uspon traje neko vrijeme, ali puno je ugodniji u turbo modu. Ne zaboravi uživati u pogledu dok se penješ. Tura je duga oko 35 km sa 1100 metara uspona. Da, zato sam preporučila e-bicikl.
Uspon možeš prekinuti ručkom u Steyersberger Schwaig Inn. Hrana je odlična, atmosfera također.
Dok smo uživali u šnicli i käsespatzlu, kroz prozor smo gledali kratki pljusak. Jesam li spomenula da je planina dobila ime “Wechsel” (“Promjena”) zbog vrlo promjenjivog vremena? Ovdje se vrijeme jako brzo mijenja, od sunčanog do oblačnog i kišovitog za manje vremena nego što mi treba da napišem samo ovaj dio teksta.
Nemoj se previše obazirati na vremensku prognozu, ali budi spreman, kao uvijek na turama.
Ručak smo završili kada je kiša prestala i sunce se počelo probijati kroz oblake. Vrijeme je da krenemo na put.
Dolaskom na vrh Hochwechsel na 1743 m/nm oblaci su se opet zatvorili i počela je padati vrlo lagana kiša dok smo se spuštali do staze Wu. Dok smo bili na spustu, kiša je ponovno prestala i na kraju smo imali suho i donekle sunčano poslijepodne.
Lanjsko proljeće je bilo vrlo suho i kiša je stvarno pomogla da uvjeti za stazu budu odlični. Prolazeći prirodnim dionicama, bentovima i nekoliko lijepih skokova završili smo spust 250 metara niže, na suncu, s velikim osmjesima na licima, spremni da se vratimo u biciklistički park za nekoliko brzih večernjih krugova na e-biciklima.
Dan odmora: Beč
Ima li boljeg načina da u tjedan vožnje ubaciš pauzu, jednodnevnog izleta u jedan od najljepših gradova Europe? Moj omiljeni način za istraživanje grada je naravno biciklom! Bicikle možeš iznajmiti povoljno na jednoj od brojnih postaja koje grad nudi. Ovo je vrlo praktično jer bicikl možeš vratiti bilo kada i bilo gdje ako želiš otići u kafić ili samo prošetati, a po potrebi ga kasnije ponovno preuzeti.
Najradije vozim po Ring Strasse, izgrađenoj u 19. stoljeću. Ona okružuje četvrt Inner Stadt, povijesno središte Beča. S ulice Ring Strasse možeš lako pronaći put između povijesnih vrtova, palača i crkava.
Četvrti dan bicikliranja: Trail Area Wien Nord
Kao što ime sugerira, ove se rute nalaze na sjeveru Beča. Možeš parkirati u mjestu Weidlingbach na kraju trase Dornbach Trail. Parkiralište je označeno na Trailforksu. Odatle možeš ići na obje strane doline i pronaći dobre trase.
Počnimo s južnom stranom. Tamo ćeš pronaći Wurzel Trail 2.0. Stara staza Wurzel Trail, nekadašnja staza dvostruke namjene, sada je samo za planinare, a uz nju je izgrađena staza Wurzel Trail 2.0 za brdske bicikliste. Najbolje se popeti na vrh stazom Dornbachgraben i spojnom cestom Roan. Sa samo tri km uspona i 200 metara visinske razlike brzo smo na vrhu. Spust je kroz šumu s lijepim zavojima i korjenitim dijelovima, ništa komplicirano. Vrlo lijepa vijugava prirodna singl staza koja savršeno koristi teren i pronalazi valove i zavoje na njima. Osjećaj je kao na toboganu!
Možeš se vratiti do automobila na brzi obrok prije nego što kreneš sjevernom stranom doline. Ovdje možeš pronaći još dvije staze, Fun Line i Flow Line. Obje su puno više umjetne od Wurzel Trail, s nagibima, skokovima i rollerima koji začinjaju vožnju. Opet, relativno mala visinska razlika čini uspon laganim, savršenim za nekoliko krugova, postajući brži sa svakom vožnjom. Predlažem za početak stazu Flow Line za pronalaženje svog ritma, a zatim kreni prema Fun Lineu gdje ćeš pronaći više skokova i bržih zavoja.
Peti dan bicikliranja: Trail Center Hohewand Wiese
I dalje smo na sjeveru Beča, tu je ljetno sanjkalište na malom brijegu, kao i deset iznimno zabavnih staza za brdski biciklizam, pa čak i mala žičara. Ako tamo ideš izvan ljetne sezone, žičara je otvorena za bicikliste. Odvest će te na oko pola puta do vrha. Od tamo možeš odlučiti hoćeš li biciklom obići donji dio parka ili pješačiti do vrha i do najdužih spustova.
Nažalost, tijekom ljetne sezone vučnica je samo za ljetno sanjkanje, što znači da ćeš se na brdo penjati vlastitim pogonom ili, kao mi, biciklima na električni pogon.
Staza uspona je nevjerojatna na e-biciklima, nagib je savršen za utrke uzbrdo, neki su zavoji nagnuti i možeš se lijepo osloniti na njih. Na vrhu je ugodno mjesto za odmor s klupama i stolovima od paleta. Savršeno mjesto za piće ili razgovor u hladu.
Možeš birati između nekoliko opcija za spust. Od plavo obojenih flow linija do strmih, grubih nizbrdica i, naravno, skokova. Ako me imalo poznaješ, znate da inače više volim biti na zraku.
Danas nije ništa drugačije, bacimo se na Kenda Line, razgibani gornji dio sa srednje velikim skokovima koji brzo prelaze u Kenda Airline. Tada postaju ozbiljni, veliki stolovi s nekoliko strmih uzlijetanja i slijetanja, step-downova “shark finova”. Izazov je održati ritam dok su skokovi i okreti blizu jedan drugome. nemaš puno vremena za pedaliranje ako se osjećaš malo presporo, stoga su dosljednost i preciznost ključni. Osjećaj uspjeha i povezivanja je uzbudljiv, a kada sunce zađe, ne možemo si pomoći da ne napravimo još jedan krug.
Video zapise sa staza u spomenutih priči potraži ovdje
Ili skeniraj ovaj QR kod…
Praktične informacije
- Kako doći tamo: Beč je veliki grad s međunarodnom zračnom lukom, željezničkim i autobusnim kolodvorom.
- Gdje odsjesti: Jugozapadno ili sjeverozapadno od grada. Ako ti je glavni cilj brdski biciklizam, a ne u centru.
- Koje bicikle ponijeti sa sobom: Koristili smo trail/enduro bicikle i enduro e-bicikle. Ne trebaš oboje, jedan bicikl može sve.
- Koliko dugo ostati: Tjedan dana je savršen izbor za pet dana vožnje i dan ili dva odmora ili razgledavanja.
- Najbolje vrijeme za posjetiti: Tijekom cijele godine, kasno proljeće, ljeto ili rana jesen za najbolje uvjete vožnje i otvaranje bike parka.
- Gdje pronaći informacije o trasama: Sve trase su na Trailforksu, ali imaju i službene web stranice sa svim potrebnim informacijama.
Korisni linkovi
- www.wienerwald.info/mountainbiken
- www.wexltrails.at
- www.trailforks.com/region/trailarea-wien-nord
- www.hohewandwiese.com
Savjeti – Mödling
- Hrana na vrhu: Krauste Linde
- Hrana u mjestu: Zen/ Pasta/ Revelation/ Pino/ Phoenix/ House of Beers/ Toll Inn
- Drugo: Seegrotte
- Trgovina bicikala: Wienerwald Biker
Savjeti – Wexl staze
- Hrana u parku: Wexl Lounge
- Hrana na brdu: Steyersberger Schwaig
- Trgovina bicikala: Wexl Bikeshop
Savjeti – Trail Area Wien North
Nema trgovina biciklima ili restorana, ponesi rezervne dijelove sa sobom, u blizini su supermarketi za hranu i piće.
Savjeti – Trail Center Hohewandwiese
U podnožju žičare pronaći ćeš dobar restoran i trgovinu bicikala.
Savjeti – grad Beč
- restorani: Das Loft, Weinschenke, Gmoakeller
- Sve na Naschmarktu
- Trgovina bicikala: www.ciclopia.at
- Suspenzija: www.suspensionlab.at
