Život u Kanadi ide bez voznog reda! Moraš moći uživati u svemu, pa i u najmanjim stvarima. I brzo ćeš se zaljubiti u Kanadu…
“Znaš da mi moramo ići i u Whistler”, rekao mi je Jaka na početku drugog kanadskog tjedna. Kako je nedjelja njemu radni dan, otišli smo svatko na svoj način.Vozio sam Yeti i biciklirao legendarnom makadamskom rutom Sea to Sky. Put je bio dug,vruće i ovdje je već opisan. Jaka je tamo došao autom u šest navečer i zajedno sa simpatičnim Dezom uhvatili smo posljednje četiri gondole. Prve dvije staze me se nisu dojmile, jer smo uglavnom nabijali pješčane bentove.
Jaka je vozio svoj downhill Revel Rail, a ja sam se nekoliko dana na spustovima držao lakšeg Rascala sa 140/150mm hoda. Završili smo na tehničkim stazama koje su mi bolje mirisale. Ali imam osjećaj da su neke njihove ocjene precijenjene. Ne bih ni sanjao da ću voziti dupli crni… osim u Whistleru. Mrak nas je uhvatio u gradu uz obaveznu bocu piva Kokanee .
Kanadske staze su napravljene za fullye
U ponedjeljak je Jaka opet radio, u društvu s Rožletom smo prebrzim usponom na Diamond Head uništili Britanca Seana. Spust s Rascalom bio je sasvim drugačiji od onog prije nekoliko dana s Jakom i Yetijem. priznajem za mnoge B. C. trailove, moj hardtail Yeti ARC nije bio najbolji izbor. No, zanimalo me koliko sam znanja i iskustva nakupio zadnjih biciklistički intenzivnih dana.
Brzo smo se vratili jer je Rožle žurio na posao, a Sean je žurio na spavanje. Ponovno sam se preobuo u SPD cipele, skočio na popularnog Ruperta s Yetijem i prvi put ga u potpunosti uzeo na hardtail. Adrenalin je kolao, a i zadovoljstvo. Popodne je Jaka ušao u svoja tri slobodna dana i konačno smo napustili Squamish. Preselili smo se na Sunshine Coast. Unatoč kičastom nazivu, ovo je zapravo prava Kanada: zabačena, primarna, rijetko naseljena, divlja…
Chinook u kvaru
Ukrcali smo se na trajekt i nakon sat vremena pristali u Langdal. Iako je dio kopna, do tamo ne vodi nikakva cesta.Uhvatili smo zalazak sunca na najljepšem dijelu obale. Zatim smo skrenuli s glavne na makadamske ceste. U crnoj tami golemih šuma iznad Roberts Creeka, Toyota se zaustavila bez upozorenja. Nije više mogla podnijeti strmu padinu pod kotačima. Motor je još radio, ali ako bi Jaka dodao gas zagušio bi ga. Polako smo je spustili natrag na prvu trasu i uhvatili se u koštac s problemom.
Držao sam svijeću dok je Jaka je radio i pričao sa strojem. Bezuspješno smo dva sata tražili rješenje. Tada sam prvi put pomislio da bi nas, osim prijateljskih crnih medvjeda, ovdje mogli pronaći i oni manje prijateljski nastrojeni smeđi. Srećom, spavali su. Malo iza ponoći legli smo u krevet. Znali smo da će jutro ionako biti pametnije od noći.
Za sve je kriv fergazer
Osvanulo je Jaka je primijetio,da je pukla opruga na fergazeru (neki to zovu rasplinjačem). Preradio je staru oprugu i napravio novu koja i danas, dva mjeseca kasnije, radi bez problema. Naše parkiralište bilo je tek dobar kilometar više uz stazu.
Padina krajobraznog parka Elphinstone gusto je prekrivena trailovima. Uglavnom su to prirodni trailovi u ilovači s rijetkim drvenim elementima. Opet smo sreli medvjeda. Na stazu je izašao sa strane. Nije nas ni pogledao. On je kaskao ispred nas, a mi smo polako išli za njim. Zatim je skrenuo i opet smo bili sami. Odvozili smo dva kruga po vrućem ljetnom danu. To je iznosilo dobrih 1300 visinaca. Jaka je dobro stisnuo, čak i prema gore, ali ga je vrućina ubijala. Rashladili smo se u potoku, a zatim još malo uz pivo iz Chinookova hladnjaka. Nakon ručka u hladu moćne crnogorice, vratili smo se na obalnu cestu i nastavili prema novom trajektu. Na posljednjem svjetlu dana, proveo nas je pored Nelson’s Islanda, preko Jervis Baya, a sat kasnije ispružili smo svoje krevete ispred rijeke Powell.
Novi ludi trailovi
Čekale su nas nove staze na jezerskom krajoliku ispod planine Mahoney. I to nisu samo vijugave staze, to je zapravo puno dobro izgrađenih north shore elemenata, mostova, skakaonica, rampi i drugih sadržaja. Otkako smo zajedno, Jaka je prvi put stvarno letio ovdje. Kad smo otišli još više, pregazio je granu koja mu se osvetila i slomila mu ventil. Jaka je opsovao, a ja sam iz ruksaka izvadio rezervni. Zamijenili smo ga, ali više nismo mogli napumpati tubeless gumu. Ne sjećam se zašto Jaka nije htio spakirati zračnicu u svoj komplet i spustio se u dolinu s praznom gumom. Krenuo sam naprijed i odvozio (za mene) jednu od najljepših kanadskih staza – Civil Disobedience.
Crno označeni “građanski neposluh” bilo je lijepo voziti čak i sa Yetijem tvrdog repa. Gornji dio bio je potpuno prirodan, no ispod su dodali na ruke iskopane zavoje. Naravno, u divljini nije bilo telefonskog signala, a na vratima Toyote čekala me Jakova poruka: “Pukla mi guma i otišao još jednu rundu s domaćima”. Ključ, skriven na sigurnom mjestu, otključao je vrata dnevne sobe, hladnjak je veselo gurnuo limenku piva u ruke. Navečer smo posjetili Sarah, izvornu vlasnicu Ridehuba, i prespavali na njenom imanju pod zvjezdanim nebom pacifičke obale.
Skok do mora
U pet ujutro uzeli smo svaki svoj SUP i izašli na more. Sarah je rekla da kitovi ponekad dolaze u zaljev. Jutros ih nije bilo, ali smo sreli koloniju morskih lavova. U zajutrak smo dodali svježe maline koje su bile posebno sočne na močvarnom području uz more. Onda smo se vratili prema Squamishu. Čekalo nas je zadnje ludilo, područje napuštenog rudnika bakra (kao i zlata i srebra) Britannia. Put prema planini je bio zatvoren, ali smo prošli rampu. Ubrzo nas je zaustavio radnik, kojem smo rekli da silazimo s ceste odmah nakon zavoja. Zapravo, tamo smo se jedva počeli penjati. Na 900 metara nadmorske visine na izloženoj granitnoj ploči stoji bajkovita drvena koliba sa sanjivim pogledom na Tihi ocean.
Iako u Trailforksu zjapi praznina, mi smo s Jakom za “GrandeFinale” objedinili sve u jednom spustu, što smo furali u dva tjedna: slabove i loamere, nevidljive prolaze, gurali prema gore i ja također malo dolje, vukli bicikle preko oborenog drveća i moćnih, mahovinom obraslih granitnih gromada, vrištali i smijali se, divili se pogledima, šibali i lijepili prašinu na šibanje, slikali i snimala, na kraju je gola preskočila potok i tek tada primijetila da mlada žena čita knjigu na stijeni iznad nas. Ovo je bila naša posljednja kanadska tura.
Navečer smo sreli Yannija i njegovu Ame na krovu stambene zgrade, došla je i Australka Amely koja vodi financijske poslove serije Crankworks te plavokosi fotograf Benjamin. Jedne ljetne noći zapalili smo vatru u kaminu i konačno otvorili dvije boce koje su stigle sa mnom.
Živjeti kanadskim životom?
Kanada me smekšala. Ono što sam vidio je drugačije od ostatka svijeta. Da, jer i ovdje ima bogatih ljudi, a mnogi ljudi ovdje ŽIVE ŽIVOT. Nemaju englesku travu za golf u vrtu. Ne peru auto svake nedjelje, a nije ni najnoviji. Njima se ne žuri. Oni žive. Rade i smiju se. Mladi idu svojim putem čim im se ukaže prilika. Priznajem,da sa slovenskim mentalitetom nisam i još ne znam sastaviti njihov životni ciklus. Jaka živi u autu, zapravo kamperu, a to je tamo uobičajena stvar, pa nisi klošar. Ne treba ti plan za Kanadu, Jednostavno u Kanadi trebaš živjeti bez voznog reda.
Još i posljednji čin
U petak ujutro iz Ridehub skladišta povukao sam torbu za bicikl i rastavio Yetija. Pobrao sam svoje stvari iz Chinooka i spakirao putnu torbu u nekoliko minuta. Imao sam let u četiri popodne. Jaka je rekao da idemo iz Squamisha u dvanaest. Onda je počelo…
Kanadska vojska vratila je četrdeset unajmljenih bicikala. Poduzetni Kinez Jackson, jedan od novih suvlasnika Ridehuba, želio je da ih pregledamo i uklonimo oštećene jer će bicikle prodavati u Vancouveru. Sat je otkucavao. Utovarili smo dobre bicikle na teretnu prikolicu i na njegov SUV. Sat je otkucavao. Tada je rekao da Jaka ne može dobiti slobodno poslijepodne, iako je sam ranije dogovorio smjenu. Da prolazi pored aerodroma i da će me odvesti. Prije toga ima samo kratak sastanak. Sat je otkucavao.
Dečki iz Ridehuba bili su nervozniji od mene. Sat je otkucavao. Tada je mladi Shawn uzeo stvari u svoje ruke. Otišao je do svog šefa i grubo mu prekinuo sastanak. Ja sam se nasmijao, Jackson je gunđao i otišli smo. U petak poslijepodne u Vancouveru je vladao prometni kaos. Jackson je postajao nervozan, ja sam bio miran, a sat je otkucavao. Ipak, uhvatili smo avion za rep.
