Direktor ovogodišnje utrke i jedan od kreatora MTB priče o četiri otoka. Igor je taj koji je, uz Tomislava Zobeca, zaslužan za sve što se događalo tijekom posljednjeg desetljeća sa svjetski relevantnom etapnom utrkom 4Islands…
Tko je Igor Rulj? Brdski biciklist koji je tijekom godina iz gravitacijskih disciplina prešao u maratonske vode. Njegova MTB priča konačno ga je spojila s prvim violinistom 4 otoka Tomislavom. To je Igor Rulj jedan od onih heroja,koji i danas kreiraju MTB priču o kvarnerskim otocima!
Matej Hartman ispituje, Igor Rulj odgovara
Do kojeg ste izdanja 4 otoka dogurali ove godine?
Devetog, iako je prošlo deset godina. Korona nas je malo zeznuka, iako bismo ta 4 otoka mogli računati kao duplo. Bilo je jako stresno, pogotovo s poslovne strane. O ostalom da ne govorim.
Ove godine si direktor utrke. Je li vam ovo prvi put ili ste već obnašali tu funkciju?
Nije, to sam posljednje tri godine.
No snalaziš se i u drugim ulogama. Čak i kao tragač za novim trasama. Sa sjekirom, pilom i oruđem u ruci. Kako to ide na 4 otoka?
Da, otkako smo krenuli s ovom utrkom i uz sva uređivanja, pronalaženje odgovarajućih ruta i sve, staze su čišće. Čak i tamo gdje nikad ne biste pomislili da se uopće možete probiti s biciklom. Nešto smo napravili sami, nešto je probila sama utrka. Iznad svega, činjenica je da nas je događaj tjerao da dalje tražimo i stvaramo. Lokalna zajednica nam je olakšala stvari.
4 Islands je projekt koji traje godinu dana. Kad završi tekuća godina, već su zadane smjernice za iduću godinu. Kako to sve usklađujete?
Kao organizator uvijek smo korak ispred. Ovdje moram istaknuti špeditere i hotelijere koji su s jedne strane naši partneri, a s druge strane nam i pomažu. Uvijek je potrebno biti jedno korak naprijed, pogotovo zbog nepredviđenih situacija koje nam mogu presjeći klasični ritam, u nekim segmentima moramo razmišljati i dvije godine unaprijed.
Igore, koji su tvoji najveći strahovi? Čega se najviše bojiš?
Vremenskih prilika definitivno! Vrijeme nam je ove godine naklonjeno, iako smo imali malu paniku što će biti s vjetrom nakon etape na Cresu i prije etape na Lošinju. Ali na vrijeme stvarno ne možete utjecati. Tu je još jedna stvar, a to su natjecatelji koji spavaju u hotelu, drugi su na brodovima, jako je teško predvidjeti kako će vrijeme utjecati na one koji odsjedaju na brodovima i u hotelima, i tu organizator nosi velik rizik. I u najcrnijim opcijama planiranja i opcije B.
Što je tvoj najveći plus ili najveća sreća?
Natjecatelji i njihov odaziv, njihove povratne informacije, njihovo zadovoljstvo smještajem, trasama, gostoprimstvom. Sve nam to najviše znači. Čak i ako je loše vrijeme, čak i ako logistika zakaže, uvijek možemo popraviti. No ne možemo utjecati na zadovoljstvo natjecatelja. Oni stvaraju sliku onoga što doživljavaju na stazi i nakon etape, a naša je odgovornost da ispunimo njihova očekivanja.
Jesi li vozio, ili testiro sve etape na kojima se natječemo ove godine?
– Iskreno govoreći, sam na Lošinju nisam radio.
