Kad se spomenu električni bicikli, nekima je mučno, neki dobiju vodene kozice, a možda i koronu… Drugi pak u njima uživaju….
Mnogi se hvale kako na e-bajku naprave dva puta, tri puta ili pet puta više kilometara. Ako je to istina, njihovi su e-bicikli također dva, tri ili pet puta umazaniji. Samo… Kako ih očistiti?
Čisto, čisto …
Priznajem, tu i tamo se prihvatim i „miniwasha“ i usmjerim ga na bicikl. Obično počinjem s gumama. Prljavština leti iz njih, radost je gledati. Zatim ga okrenem … na nježnu stranu. „Nije žvaka za seljaka“, kao što niti visokotlačni čistač za svakoga.
Onaj tko će ga bez razmišljanja usmjeriti prema ležajevima, suspenziji, kočnicama i lancu, ne bi g trebaao dirati. Voda tim komponentama uglavnom ne uzrokuje štetu, no u kombinaciji s visokim tlakom priča je drugačija. Štoviše, „električari“ ovdje trebaju biti još malo oprezniji.
Službeno. Prema propisima. Samo ne kao da je podmornica!
U uputama proizvođači preporučaju izbjegavanje pranja tekućom vodom i preporučuju čišćenje mokrom krpom. Ali budimo iskreni, tako samo još više razmažete blato. S druge strane, ne savjetuju vožnju po kiši.
Biciklu je najvjerojatnije svejedno je li mokar od kiše, lokve ili bilo koje druge vode, samo da nije slana. Naravno, električni bicikl nije podmornica, jer njegovi dijelovi nisu nepropusni (waterproof), ali su više ili manje vodootporni (water resistant).
Baterija, upravljačke tipke, kontakti i zaslon obično su dobro zatvoreni, motor nešto manje, ali pranje sapunom i vodom iz vrtne cijevi za zalijevanje ne bi im trebali naštetiti. Ako se bojite za osjetljive dijelove, možete ih zamotati prozirnom folijom. Dečki iz struke ne preporučuju jaka sredstva za čišćenje i odmašćivanje, jer mogu načeti nježne brtve ležajeva, kočnica i ovjesa. Također, auto šamponi mogu oštetiti boju bicikla.
Lijep primjer dolazi iz moje praonice: Živa i ja smo se vratili s mora. Auto i bicikli bili su puni razmrljanih insekata koji su se zalijepili za njih dok su vozili autocestom. Kako ne bih previše trljao kotače, poprskao sam ih sredstvom za uklanjanje insekata iz automobila. Tijekom pranja sam isprao logo s upravljača, skupa s insektima.
Znate, nije žvaka za seljaka. Naravno, u trgovinama je dostupno bezbroj namjenskih sredstava za čišćenje bicikla, ali mislim da blaga otopina deterdženta za pranje posuđa također dobro obavlja svoj posao.
Slijedi upute!
Tijekom pranja električni bicikl uvijek mora biti isključen. Neki čak i prethodno izvadi bateriju iz okvira, otkrivajući tako kontakte na biciklu. Ja (iako nemam e-bicikl) navijam za one koji ga ostave na biciklu te skinu bateriju i obrišu je tek nakon pranja.
Ne prskajte izravno u proreze. Nakon pranja, kontakte osušite i prema potrebi podmažite. Zapravo će se cijeli bicikl osjećati bolje ako ga nakon pranja brzo osušite. Ljeti nije teško kao zimi, koja će uskoro pokucati na vrata. Suha kotlovnica tada će biti ugodniji dom za bicikl nego vlažna šupa za. Kompresor će vam koristiti ljeti i zimi.
Kuća, stan … praonica
Većina napisanog odnosi se na pretpostavku da živite u kući s vrtom. Oni koji žive u zgradama, međutim, osuđeni su na kantu i vodu, možda mikro maramice ili ručnu prskalicu, koja danas čak može biti i na baterije. Samo najhrabriji prošvercaju bicikl u stan i operu ga u kadi ili tuš kabini.
Kako to funkcionira kod „električara“, koji uz pet kilograma blata ima i bateriju i motor, nikada mi neće biti jasno. Zima i njezine nevolje tek dolaze.
Čistoća je obično zlata vrijedna
Čist bicikl ima i dulji životni vijek komponenti. One su u osnovi opterećenije kod električnih bicikala. Jer velika kilometraža i visinski metri koje „električari“ mogu lako progutati, dodatno opterećuju lance i lančanike, suspenziju, kočnice, obruče…
Obično su ove komponente izdržljivije od komponenata na organskim biciklima, ali u isto vrijeme to također znači da su teže. Lanci nemaju šuplje pinove, kočni rotori su veći, vilice jače, a gume deblje. Srećom, težina e-bicikala nije toliko važan čimbenik, jer ga noge i struja guraju uzbrdo.
Naravno, to nije sasvim tako, jer dodatni kilogram ili dva oduzimaju snagu bateriji koja stoga ima kraći domet. I kad sam već kod baterije, razotkrijmo još jednu famu: električni bicikli se ne zapaljuju. Možda se to dogodi onima iz Alibabine špilje, no kupci renomiranih marki mogu biti sigurni (iako je nedavno izgorjela jedna Tesla). Opasne su samo oštećene baterije.
Put do ozljede je kraći, nego što biste pomislili. Padovi u brdskom biciklizmu nisu rijetki, kao niti udarci kamenja. Ako baterija udari o kamen, ćelija se može oštetiti, počinje se zagrijavati pa vatromet nije daleko. Stoga uvijek temeljito pregledajte bateriju nakon pada. Ako primijetite znakove udarca, nemojte je više koristiti. Odnesite je u servisni centar, gdje će je spojiti na računalo i provjeriti.
Bolje znanje nego imanje
Električni bicikl je pametan poput automobila i sam će vam reći kada ga treba servisirati. Poslušajte ga, jer samo tamo možete instalirati novi program za poboljšane performanse motora i baterije. Ako ste zaključili da zima nije pravo vrijeme za vožnju električnim biciklom, odvedite ga i do servisera prije hibernacije.
Tine iz tvrtke Loose Cycles je električar i kaže, da je za bateriju najbolje kada se napuni samo do pola. On spoji bicikl s računalom, napuni bateriju, očita njezino stanje i zatim je isprazni na optimalnu razinu. No zima je još daleko.
