9. studenoga 2017

Puna niskih brežuljaka, isprepletena drvoredima čempresa, među maslinicima povezuje izolirane farme s povijesnim gradovima.

U filmskim klasicima iz šezdesetih godina, Toskana je prostrani krajolik, posut niskim brežuljcima, prekriven šarenim poljima i isprepleten drvoredima čempresa. Takva je i danas, ali to nije sve. 

Zaista je prepuna niskih brežuljaka, na vrhu kojih su postavljene velike farme. Vlasnici od tamo imaju lijep pogled na svoja opsežna polja. Na malo višim brežuljcima nalaze se mali, simpatični gradovi sa strmim ulicama, naguranim crvenim kućama s cvijećem na policama. Toskana ima i prave planine. Prado je visoka čak 2064 metara, ali tamo nismo išli biciklima. 

Suncokreti i masline

Od početka svibnja do kraja rujna, polja koja prekrivaju toskanske brežuljke šarena su kao bakina štrikana kapa. Obojaju ih žita, suncokreti, masline i vinova loza. Od žita proizvode tjesteninu, koja biciklistima daje snagu. Suncokreti su krivi za probušene gume, dok gledamo zlatno cvijeće pod plavim nebom. Maslinovo ulje se bolje osjeća u trbuhu nego na lancu. I vino… da li bi radije kupil vrhunski novi bicikl ili za iste novce bocu arhivskog vina? 

Bijele ceste

Kroz drvorede čempresa vijugaju beskonačne bijele ceste – White Roads. To su beskonačno lijepe makadamske staze, koje vode između i preko toskanskih brežuljaka, i koje nad vinogradima i pod maslinicima povezuju izolirane farme s povijesnim gradovima. Ceste so bijele kao i biciklisti, koji se nakon nekoliko sati proživljenih na njima zaustave na kapućinu. Ili pak na čaši (sad) crnog Chiantija. 

{loadposition inside}

Tuscany Trail, L’Eroica …

White Roads imaju daleko najljepše udaljene biciklističke staze: zahtjevnu Tuscany Trail, makadamsku klasiku L’Eroica i Via Francigeno, koju dijelimo s pobožnim hodočasnicima. Upravo te su nas proteklog  tjedna privukle u srce Italije. U mjesecu studenom polja su bila već preorana, zato nije sve bilo toliko šareno kao inače. To smo opazili tek na fotografijama, ali za nas je bilo još uvijek dovoljno šareno. Ture su također bile manje brdskobiciklističke i više putničke. Za promijenu je to upravo ono što smo željeli. Četiri dana biciklirali smo od hladnog jutra do preranog mraka, a u međuvremenu smo se dva dana zabavljali. 

{gallery}2017/171109_toskana2{/gallery}

Zaustavljali smo se na dvorištima lijepo uređenih farmi i ispred crkva starih gradova. Skupljali smo plodove kestena i na drveću tražili zaboravljeno voće. Lizali smo bezobrazno skup divovski sladoled i navečer se grijali u vrućoj vodi divljih prirodnih izvora. Ljutili su nas lovci, koji su pucali naokolo i iza sebe ostavljali prazne čahure te se smijali probušenim gumama, koje su krasile grmlje uz cestu.

U Firenci smo biciklima prošli pored Davidovog piše i napravili krug oko veličanstvene katedrale. Noćna Siena je bila još ljepša, nakon što se iza Torre del Mangia pokazao pun mjesec. U Montepulcianu smo upoznali Michelea i njegovu unikatnu Urban Bikery trgovinu s ručno izrađenim stilskim biciklima. Skuplja od njegoveg najskupljeg bicikla je bila prašnjava buteljka vina u Montalcinu.

Visoko nad maglovitom dolinom najviše nas je oduševio mali Radicofani. Pod tvrđavom je puno kuća od opeke, nekoliko ulica punih cvijeća i na trgu pored crkve, simpatična kavarna s najboljim i najjeftinijim kapućinom. 

{gallery}2017/171109_toskana3{/gallery}

Prostrana Toskana

Toskanu smo samo dotakli. Iako volimo prirodu, očarala nas je predivna arhitektura srednjovjekovnih gradova. Iako volimo brdske staze, uživali smo na bijelim makadamskim cestama. I iako smo u četiri dana prevozili puno, sljedeći put čeka nas još puno više. 

Foto Matej Hartman

Prati nas