Parenzana mnogima budi uspomene na originalno izdanje, prvu etapnu MTB utrku u regiji, no u posljednje tri godine brend je orijentiran na moderniji gravel format, i s posve drugim organizatorom…
Sredina veljače treću je godinu zaredom bila rezervirana za prvi gravel događaj u sezoni, barem u našoj blizini, Parenzana Gravel 2025. Prije starta bilo je prijavljeno nešto više od 500 sudionica i sudionika, no na sami dan događaja startalo je njih oko 400.
Ova je vožnja (nije službena utrka) specifična po tome što uključuje startove s tri lokacije. Najdulja trasa od 88 km kreće iz Poreča, pa zatim preko Vižinade i uspona kod Motovuna nastavlja do Livada.
Iz Livada na uspon prema Grožnjanu
U Livadama, mjestu najpoznatijem po tartufima, starta druga skupina pred kojom je izazov duljine 50 km. Nakon što prođe vodeća skupina koja je startala iz Poreča, na stazu kreću svi koji su se okupili u Livadama i penju se trasom Parenzane prema Grožnjanu.
Ista procedura vrijedi i u samome Grožnjanu, na jedinoj točki za okrjepu. Nakon prolaska vodeće skupine priključuju se svi koji startaju od tamo. Oni slijede trasu koja je do Buja uglavnom ravna ili “niz nogu”, a potom se spušta prema Piranskom zaljevu to jest Savudrijskoj vali.
Startao sam iz Livada i najviše sam se pribojavao blata jer moj gravel bajk s gumama Maxxis Rambler širine 38 mm ne bi dobro prošao u takvom scenariju. Srećom, tih je dana vladalo suho vrijeme pa je podloga nakon Livada bila prilično čvrsta – i brza.
Doduše, doznao sam nakon vožnje od Marina Dekovića, najbržega u kategoriji MTB iznad 50 godina, da je dio prije Motovuna, odsjek kojega nisam vidio jer sam startao tek nakon toga, bio najteži dio cjelokupne trase. Tamo je bilo blata, čak i leda na nekim mjestima.
Parenzana i legendarni tuneli
Odmah nakon starta u Livadama počinje uspon prema Grožnjanu. Nagib tamo nije strm, Garmin je najviše vremena pokazivao tri posto, no gruba podloga i visok tempo ipak mogu uzeti svoj danak. No, uz dobro tempiranje, došao sam prilično svjež do Grožnjana, okrijepio se (u ponudi su bile banane, naranče, pločice, cola, izotonik i voda) te sam nastavio put Buja.
Iznenadilo me to što su mi se na cijelom usponu do Grožnjana najviše svidjeli tuneli uskotračne željeznice kojima smo prolazili. Organizator ih je osvijetlio, no dobro da sam imao lampu od 300 lumena jer sam uz njenu pomoć mogao brže proći, s boljom vidljivošću. Pri vrhu uspona pruža se i lijep pogled na Motovun smješten na susjednom brijegu, što je svakako jedan od najljepših prizora na trasi.
Na području Livada i Grožnjana temperatura zraka se kretala oko 7 °C i na usponu doista nije bilo hladno, no nakon Buja sam počeo osjećati hladnoću, naravno prvo u prstima. U ruksaku sam imao rezervne zimske rukavice, no na kraju nije bilo toliko hladno da bi vrijedilo stati i izgubiti minutu radi zamjene rukavica.
Kamp Lucija
Nakon prolaska iznad kampa Kanegra (koji također budi stare MTB uspomene) spuštamo se na razinu mora, prolazimo otvoreni granični prijelaz i čeka nas još pet, šest kilometara po asfaltiranoj biciklističkoj stazi i šetnici. Nakon ulaska u cilj najviše me iznenadilo koliko sam još uvijek bio svjež i odmoran budući da u posljednje vrijeme ne treniram dovoljno. Nakon nekog vremena počinjem shvaćati i da puše vrlo hladna bura. Srećom, u drugom ruksaku (hvala Domagoju čija supruga mi je dostavila ruksak, budući da mi u Livadama organizator nije dao priliku poslati ga prema cilju) sam imao spremnu zimsku jaknu i hlače.
Potom, kratki pozdrav s kolegom i šefom Andrejem Deklevom, spikerom u cilju i odlična brzinska pizza i točeno pivo u društvu sa suprugom Milom u pizzeriji Santa Lucia. Tamo ekipa iz Novigrada za susjednim stolom i ja shvaćamo da smo na postolju i brže bolje jurimo natrag prema kampu po medalje.
Na kraju, proglašenje na hladnoj buri s pogledom na Portorož i želja da se ovaj događaj odvije koja dva tjedna kasnije u godini, krajem veljače, kada će gotovo sigurno biti barem malo toplije.
Sve veći izbor galerija i fotografija dostupan je na društvenom kanalu organizatora: #parenzanagravelrace.
Pročitaj i
Parenzana Gravel 2025 Report: Malo sunca, malo bure
Foto: Organizator
