Profesionalac Wyn Masters otvoreno je progovorio o financijskoj realnosti profesionalnih i poluprofesionalnih natjecatelja, sponzorskim ugovorima i dodatnim izvorima zarade…
U svijetu profesionalnog sporta rijetko otkrivaju financijske iznose, no novozelandski profesionalac Wyn Masters odlučio je prekinuti tu praksu. U svom najnovije YouTube videoisječku on otvoreno raspravlja o tome koliko profesionalci u disciplini enduro doista zarađuju. Temeljem razgovora s kolegama iz natjecateljskog svijeta, Masters donosi uvid u ugovore i stvarne isplate koje vozači primaju. Iako publika često zamišlja glamurozan život, realnost je znatno drugačija i varira ovisno o statusu vozača te podršci koju pruža njihov menadžerski tim zadužen za vođenje karijere.
Mastersovo iskustvo pokazuje da put do financijske stabilnosti traje godinama. Njegovi počeci u sezoni 2008. oslanjali su se na osobni budžet od 11.000 američkih dolara, bez ikakve plaće, dok je vozio kao privatnik i spavao u kamperima kako bi privukao pozornost sponzora.
Tek u sezoni 2013. Masters je potpisao svoj prvi profesionalni ugovor vrijedan 15.000 eura, a s prelaskom u veliku tvorničku ekipu iznosi su rasli. S vremenom je shvatio da oslanjanje isključivo na trkaće rezultate nosi veliki rizik zbog čestih ozljeda, pa je počeo graditi osobni brend kroz serijal videa. Zahvaljujući medijskom dosegu, uspio je ispregovarati ugovore u kojima su medijski bonusi činili značajan dio prihoda, dosegnuvši ukupnu zaradu od 120.000 američkih dolara u 2021. godini.
Dodatna zarada od sponzora i društvenih mreža
Kako bi osigurali financijsku stabilnost, profesionalci se sve više oslanjaju na dodatne izvore prihoda izvan osnovne plaće koju nudi matična ekipa. Osobni ugovori s proizvođačima opreme, energetskih pića ili sportske prehrane donose značajne iznose, dok bonusi za osvojena mjesta na postolju dodatno popravljaju godišnji proračun. Uz to, društveni kanali postali su presudni za izgradnju osobnog brenda. Vozači koji redovito objavljuju sadržaj na platformama poput Instagrama ili YouTubea privlače privatne sponzore, pretvarajući svoju medijsku prepoznatljivost u izravan financijski profit.
Cestovnjaci u milijunskim ciframa
Kada se ove brojke usporede s primanjima zvijezda cestovnog biciklizma, razlika je izrazito velika. Tadej Pogačar inkasira barem oko šest milijuna eura godišnje, dok Primož Roglič uspijeva skupiti oko 4,5 milijuna. Remco Evenepoel i Mathieu van der Poel također bilježe višemilijunske iznose koji se kreću između dva i tri milijuna eura po sezoni. Cestovni biciklizam privlači znatno veći broj televizijskih gledatelja i izdašnije korporativne ili sponzore iz javnog sektora, što rezultira time da čak i pomoćni vozači u cestovnim utrkama često zarađuju više od istaknutih imena brdskog biciklizma.
Ravnopravnost spolova?
Situacija postaje složenija kada se analizira razlika u primanjima između muškaraca i žena, no jaz se polako smanjuje u odnosu na stanje od prije pet ili šest godina. Dok su nagradni fondovi izjednačeni, osnovne plaće koje isplaćuju sponzori i dalje pokazuju nerazmjer, iako najpopularnije vozačice danas uspijevaju pregovarati uvjete konkurentne muškim kolegama. Uz to, održavanje karijere zahtijeva složenu infrastrukturu, pa se menadžerske ekipe u pozadini stalno bore za proračun, oslanjajući se upravo na privatne sponzore i medijsku prisutnost.
Foto, video: Wyn Masters
