27. listopada 2017

Prvi put na mtb.hr ozbiljnije govorimo o brdskim biciklima koji idu uz pomoć elektrike. Pivot Shuttle pod Andrejevom guzicom za točno 1 euro manje od deset tisuća.

Pozdrav. Zovem se Andrej, na brdskom biciklu sam već skoro tri desetljeća. To znači više stara škola, recimo da sam dosta tradicionalan i da možda neke novosti teže prihvaćam, ali se trudim biti što otvoreniji za nove stvari. Zagovornik sam minimalističkih, laganih bicikala. Možda je moj ideal čak čelični (ajde, titanski), singlespeed s prednjim amortizerima ili čak bez. Iako cijenim funkcioniranje dobro uravnotežene full suspension mašine. Manje je više. Zato nisam baš uvjeren, hoću li guštati u električnom biciklu. No, posao je posao.

Električni bicikli? Dosad sam na njih gledao s mješanim osjećajima odnosno bez osjećaja. Na mtb.hr tu temu svjesno nismo otvarali, niti smo se upuštali u rasprave, što je ispravno a što nije.

Ali bicikli s elektromotorima i baterijama su ovdje, i bit će ih sve više. Htjeli mi to ili ne. Zato sam odlučio isprobati. Za “elektro džojrajd” dobit ću možda najbolje na tržištu, bar od velikoserijskih. Takve koji ne izgledaju kao da su na običan bicikl stavili motor i bateriju.

Morat ću napisati priču. Moram probati, da bi mogao suditi. Ljude zanima, vjerojatno. Mene također. Nekako. U čemu je fora, zašto ta teška stoka toliko očara ljude, da ne voze više ništa drugo? Zato, jer u istom vremenskom periodu stignu dalje, više? To me nekako ne može uvjeriti, s obzirom da mi je važno vrijeme provedeno na biciklu, nikad me nije pretjerano zanimala ni udaljenost, ni visinski metri. Kažu da nije ništa lakše, samo si brži. Navodno i niz brdo ide lijepo, zbog težine i više kontakta s tlom.

S nekim, tko prije nije ili skoro nije vozio, i sad zbog elektrike poludi i cijelo vrijeme visi na e-biciklu, se ionako neću poistovjetiti. Volio bih razumjeti dobre, tjelesno pripremljene i tehnički odlične bicikliste, kojima zamiriše elektrika. Mojeg heroja Janča fakin Jamnika, koji jedva da sjedne na bilo što drugo!

Odlučio sam se za dnevnik, da mogu spontano tipkati dan za danom. Prvog pastuha bi bez problema mogao testirati na brzinu i s objavom preduhitriti časopis. Ali za to mi je iskreno rečeno, svejedno. Nije mi važan test nego priča. Skoro socijalni eksperiment. Hoće li me uvjeriti?

Četvrtak, 12. listopad

Navečer sam preuzeo svoj prvi električni bicikl. Pivot Shuttle za perverznih 9.999 eura. Dosad sam samo neki e-krš probao na parkingu, a sada imam u autu možda najbolji e-mtbajk na svijetu.

Skoro me uklještilo u leđima kad sam ga natovorio u auto, iako je jedan od lakših e-endura. Što bi tek bilo da sam ga morao montirati na krov? 😀

Naposlijetku sam kasno navečer Šumbi donio napola punu bačvu piva s Raba i električni bicikl … Što da kažem, kušali smo oboje. Ali svejedno: ne pijte pivo, kada furate Pivota.


Da li ti šampionski listovi trebaju pomoć elektrike?

Petak, 13. listopad

Danas ga nisam morao voziti jer sam u Sežani furao Spec’a. Nikakav Turbo, ali to ću naknadno uključiti u socijalni eksperiment. Zato je David iskoristio plavo čudo u garaži, isključio ga iz električnege mreže i otišao na đir. Zabavno, kaže.

Subota, 14. listopad

Nikako nisam htio probati električno čudo. Furao sam potpuno novog Yetija SB5.5 na eventu Lov na divjad. Nisam imao niti najmanje želje za električnim pogonom. Iskreno rečeno, bilo bi me malo sram pojaviti se tamo među “pravim biciklima” na e-bajku. Svejedno sam ga uzeo sa sobom, podesio ga, i posudio za koji krug. Provjerenim i vrhunsko provjerenim vozačima.

Svi su se vratili s osmjehom na licu. Čak i trostruki državni prvak i općenito legenda spusta Miri Vauh, kojeg je e-bajk najviše iznenadio na spustu.

Žiga: “Cijelo vrijeme sam se potajno nadao da je električni bicikl na spustu sličan staroj lijenoj kravi, ali to na žalost nije istina. Na spustu se ponaša kao bilo koji drugi dobro uravnotežen bicikl s dobrom geometrijom. Bicikl je okretan, lagan i ima dobru geometriju … Samo par tisuća eura preskup.”


Miri i Mona se čude

Nedjelja, 15. listopad

Pa krenimo … Đir na Rašici. Moj prvi e-đir. Morao sam se naviknuti čemu služi lijeva (izbor načina elektro podrške) i desna ručica (električno šaltanje na zadnjem mijenjaču). Uzbrdo nisam previše štedio energiju, igrao sam se s Trail i Boost opcijama.

Da prevedem. Opcija Eco: brzina, kao da ste u jako dobroj formi. Opcija Trail: jako nabrijani profi i usudili bi se konkurirati Ninu Schurteru. Opcija Boost: kao da ste superjunak nadnaravne snage, i sve na što morate paziti je da na najstrmijim uzbrdicama, koje inače ne bi ni pokušali odvoziti, zbog brzine ne padnete u dodatne probleme. Dodavanje snage s pedaliranjem je više simbolično.

Kod tornja sam imao potrebu počavrljati sa svim biciklistima koje sam prestigao uzbrdo, samo što im se nisam ispričao. Marku sam čak pokazao jedan meni drag spust prema Selu, i tamo sam ga morao napustiti jer sam ponovno dobio super power. Još jednom skoro do vrha i drugim putem do istog spusta.

Kvragu, bicikl ide nizbrdo stvarno dobro. Upravljiv je i okretan. Ako malo bolje razmislim, jedino je oko pogona malo više tereta nego inače. Gume širine 2,8 inča ga vode kroz zavoje, a i u zraku se ponaša lijepo.

Još jednom od skakaonice gore do sedla i po zavojima natrag u Črnuče. Možda sam malo na rukama osjetio da sam odradio tri spusta s teškim biciklom. Mogao bi predvidjeti uzrok za tipični pad u budućnosti, sličan onima na skijalištu pred kraj radnog vremena: loše pripremljen, spusta željan biciklist, nije htio odustati dok ne istroši baterije na biciklu. Na kraju je ispraznio svoju, koncentracija mu je popustila i negdje se razljepio ko …

Inače moram priznati da sam bio malo umoran, skoro kao na klasičnoj osmici na Rašici, kojoj sam ovog puta dodao jedan krug na drugu stranu. Kao i obično, skoro dva sata akcije.

Hmm, da li je moguće da sam nakon jedne jedine vožnje oduševljen električnim biciklom?

Ponedjeljak, 16. listopad

Punjač sam ostavio u bazi mtb.si, i ujutro sam s Shuttlom krenuo tamo. Na bateriji su bile dvije crtice od pet. Skoro bi došao do cilja uz pomoč elektrike, ali sam se na zadnjem kilometru ili dva bez pomoći elektrike prisilno lijepo zagrijao. Zaključak: s djelotovornim gradskim biciklom s brzim gumama, možda čak sa specijalkom ili nečim sičnim, u gradu ste naime efikasniji, možete preći i 25, ako imate noge i pluća (i možete si priuštiti da se malo uznojite).

Dug dan za kompjuterom, ali sam ga pod dojmom proteklog dana presjekao s jednom vožnjom na elektriku. Iz baze mtb.si, umjesto na Orle i natrag, produžio sam još na drugu stranu Golovca do Žabjeka i natrag preko brda. Odlično. Na jednom od uspona sam zaglibio kroz šumu gdje su sjekli drveće. Sve puno granja, staza se nije više vidjela, a nagib već na granici s izvedljivim uspinjanjem. Zato je tu Boost i pun gas preko svega … 

Utorak, 17. listopad

Šatl bi bio usamljen, da ga nisam povjerio Šumbi. Nekadašnji europski veteranski prvak u spustu, igrao se na Golovcu sve dok nije ispraznio baterije, i nakon toga još jednom odgurao do vrha za zadnji spust. Sa spuštanjem oduševljen približno koliko i Vauh, a kao spustaš, cijenio je to da je vrijeme uspona kraće.

U međuvremenu sam drhtao u iščekivanju vijesti da li je bicikl preživio, s obzirom da je čovjek poznat po tome da je dosad slomio tako rekoć sve što je vozio.

Srijeda, 18. listopad

Pri ruci se ponovno našao Yeti 5.5, odveo sam ga u šetnju na brdo, a sa mnom je bila Urška na Shuttlu. Naravno da uzbrdo nisam mogao pratiti njezin tempo, usprkos divljem pulsu. Na spustu sam shvatio da električni bicikl nije najbolji izbor ako vozite u društvu lošijeg vozača. Da, u slučaju da ju želim ubiti i da sam ju odveo na “pravu” stazu! Sigurno smo se spustili po šumskoj cesti, ništa od pravog rokerskog mtb đira ovog puta.

Svejedno sam se prisjetio, kakav je osjećaj biti za volanom laganog, nemotoriziranog bicikla. Ne bih ga zamijenio za ništa na svijetu! Izliječen sam od elektrike.

Četvrtak i petak, 19./20. listopad

Šatl samuje, možda padne još koji đir, prije nego što se vrati u Factoryevu štalu sljedeći tjedan. Uskoro stiže drugi. Već ću moći uspoređivati.

U petak navečer Pankrti iz VIP lože. Nekako slično naopako kao bicikl na elektriku. Udobno je, šank i WC su blizu, ali to nije više pank. Radije bi se gužvao dolje i kasirao koju pivu na glavu.

Subota, 21. listopad

Đir s Yetijem, Slivnica u odličnom društvu. Naravno, cijela ekipa je bila 100 % “na noge”. Kakvu ekipu bi našao, da sam tražio ljude za đir s Shuttlom?


To je bicikliranje, foto Maja Baliž

Nedjelja, 22. listopad

Kiša, Shuttle ide na pranje i sutra natrag.

Trenutno stanje u glavi

Moje predrasude o e-mtb su se smanjile, ako ne i sasvim nestale – barem što se korisničkog aspekta tiče. Stvar je zabavna. Pogotovo zato jer nizbrdo ide puno bolje nego što sam očekivao. Kupiti ga sigurno (još dugo) neću. U slučaju da mi ga netko pokloni, stajao bi u garaži i tu i tamo bi odvozio nešto na brzinu. Po formuli, da je pravi broj bicikala n + 1, kod mene električni neće doći tako brzo na red, ne zbog cijene. Za nekoga je možda 2 ili čak 1. Pokušajte i stvorite svoje mišljenje.

O tome, što električni bicikli znače za turizam, industriju, za naše staze … neki drugi put.

Recimo, da se radujem slijedećem e-testu. A ako mi se ponudi prilika za Džojrajd birati između e-mtb i zabavnih ne-e-mtb, uvijek ću izabrati drugo.

Pojedinosti o Pivot Shuttlu slijede!


Ups, to se ovako pere?

Prati nas