Trener s iskustvom na cesti, u triatlonu, skijanju, tenisu…, voditelj Cro MTB Teama, otac dvojice mladih kros natjecatelja, i sam XCO natjecatelj, po potrebi…i svakako više…

Perica Kišiček

• Nadimak: Trener Pete (ostao iz Kuvajta, gdje sam radio od 2016. do 2019.)
• Mjesto: Zagreb
• Starost: 38
• Pripadnost klubu, društvu, plemenu… : CRO MTB/3MAX
• @coach_pete_endurance

Andrej: Pero, kad god idem u Hrvatsku biciklom (uglavnom na obalu), uvijek dobijem(o) pogled ili komentar u stilu “opet su se ovi ludi Slovenci došli na odmor ubiti”. Kakvo je tvoje iskustvo kao trenera za sportove izdržljivosti i kakav je interes Hrvata za biciklizam?

Perica: Da, to je inače pojava u manjim selima na obali… hehehe. Ili komentari “Vidi ovo, vrag mu ne da mira…” ili “Opet je na bicikli…”
Inače, interes za biciklizam je sve veći, sve je više rekreativaca i na MTB-u i na cesti. Sport raste, što je dobro. Ali mislim da ima još puno prostora za razvoj, nije baš kao kod vas u Sloveniji, pa se trudimo biti dobar primjer koliko biciklizam može biti dobar životni stil.

Znamo da imate povoljne klimatske i terenske uvjete, u Hrvatskoj je već bilo dosta događanja na najvišoj razini, kako cestovnih, tako i XC i DH Lošinj, no to su više-manje projekti pojedinaca, a ne nekih nacionalnih udruga. Ako se više fokusiramo na MTB, zanima me kako vidiš razvoj ovog sporta u regiji?

Imamo neke sjajne događaje koji su dobro posjećeni, ali ne privučemo mnogo mladih ljudi iz lokalnih sredina da se bave biciklizmom kroz te događaje. Ponuditi mladima najbolje sportove na otvorenom trebao bi biti jedan od glavnih ciljeva lokalnih sredina. Primjećujem nedostatak stručnjaka (školovanih trenera) i klubova koji bi prenosili strast i znanje na mlade. Kod nas trenutno najviše prostora za napredak ima cestovni biciklizam, MTB je u puno boljem stanju, ali ima još puno posla.

Što misliš koji su sljedeći bitni koraci koje bi trebalo poduzeti kako bismo u budućnosti mogli uživati ​​i u nadograđenoj Kvarnerskoj zimskoj ligi ili možda u nekoj enduro seriji, DH… Je li to zakonska regulativa, uvoz stručnog kadra, sponzori?

Definitivno kombinacija svega navedenog. Mislim da je najvažnije školovanje kadra, da im lokalna sredina ponudi dobre uvjete za rad – infrastrukturu i plaće, da sve u biciklizmu ne ostane na volontiranju – inače, ako im to ne osigura egzistenciju, ti ljudi će polako nestati.

mtb.si: Imaš iskustva u triatlonu, cestovnom biciklizmu, MTB-u, čak i u skijanju. Što bi rekao koje su najbolje kvalitete koje netko iz drugih sportova koje poznaješ donosi brdskom biciklizmu? Izdržljivost, snaga, koordinacija, mentalni pristup…

Perica: Da, definitivno imam više ljubavi, a vrlo rano, s 24 godine, počeo sam paralelno trenirati. Cijelo vrijeme sam razmišljao kako što bolje podučiti mlade sportaše. To mi je bio izazov. Jako sam volio triatlon i puno sam ulagao u svoje trenersko obrazovanje, 2020. sam bio i izbornik triatlonske reprezentacije. Prepoznao sam bitne dijelove triatlona, ​​skijanja, a također i tenisa, koji mi je još na faksu bio glavni sport. Tako sam naučio tehničkim sportovima kao što je MTB pristupiti analitički i metodičnije podučavati mlade sportaše.

U skijanju ste nas vi Hrvati često “prešišali” u mnogo čemu, što misliš kada nas to čeka u brdskom biciklizmu? 🙂

Trebat će vremena da naši natjecatelji sazriju, treba nam i veća baza mladih sportaša i više suradnje s onima koji su napredniji u tim sportovima, kao što ste vi. Mislim da imate dobar trend, jer izvrsni mladi biciklisti (Maruša, Meta, Eva i Lenart) rastu u slovenskom MTB-u. Generacija kakve nema i sa zanimanjem ću pratiti njihov prelazak u kategoriju seniora.
Ovo je jako lijepo za vidjeti, pa bih zaista pozvao slovensko MTB vodstvo da prenesu informacije našim MTB trenerima o tome kako su došli do takvih uspjeha.

mtb.si (standard): Tvoj savršen dan na biciklu (gdje, što, s kim)?

Perica: Skoro svaki dan sa sinovima Lenom i Lukom na MTB treninzima, jer sam im otac i trener. 🙂 Bilo bi savršeno u nekom brutalnom parku poput Saalbacha.

Vaš savršen dan bez bicikla?

Skijanje, također s obitelji, ili lijepo planinarenje po Dolomitima ili Durmitoru, može i u baznom kampu ispod planina Annapurna, važno je da su planine “ili kako se kaže brda?”

Što bi napravio da nitko nije izumio brdski bicikl?

Ljeti bih vjerojatno ostao na cestovnom biciklu ili triatlonu.

Recite nam nešto o svom omiljenom biciklu.

Orbea OCCAM M Pro, savršen za sve staze…
Specialized Tarmac – boja po narudžbi iz 2018., i ta mi se jako sviđa.
Scott Spark 900 RC tim

Tvoj prvi bicikl?

Gary Fisher hardtail, aluminij, dobio sam ga u prvoj godini srednje škole! Prošao je svašta, ali je uvijek dobro služio.

S kim bi najradije furao? Bilo tko na svijetu (ili u svemiru), živi, ​​mrtvi, imaginarni…

Thomas Frischknecht, možda zato što razumije XCO i otac je vrhunskog vozača, kao i direktor Scott Sram Racing Teama. Za vožnju stazama i razgovor o MTB-u.

Najbolji savjet koji si ikada dobio / ili savjet koji možeš dati drugima?

Ako te tvoji snovi ne plaše, nisu dovoljno veliki…

Tvoj najupečatljiviji pad?

Na triatlonu 2022. za hrvatsku triatlon ligu bio sam u odličnoj formi, pao sam u grupi ne svojom krivnjom i slomio radijus (palčana kost) na nekoliko mjesta, dobio sam tri titanska vijka. Tada počinješ cijeniti zdravlje i mogućnost svakodnevnog treniranja. Napustio sam cestovne utrke, više volim biti odgovoran za svoje padove, veće su šanse za ozljede na cesti nego u MTB-u.

Tvoja glazbena želja ili glazbena posveta čitateljima?