Dvadesetak muža i jedna žena se sastalo ispred pivovare „Lepi Dečki“, čija je lokacija i tekuća ponuda baš prema gravel kanonu. Vrijeme idealno, blaga temperatura, zrak pročišćen…
Prva „RundaMura“ se je odvrtjela. Dvadesetak muža i jedna žena se sastalo ispred pivovare „Lepi Dečki“, čija je lokacija i tekuća ponuda baš prema gravel kanonu. Vrijeme idealno, blaga temperatura, zrak pročišćen. Motivirano društvo je krenulo poljskim stazama i makadamskom cestom po jednoj od najstarijih gravel ruta – „Kalamper Highway“ od Novog Sela Rok prema Belici.
Dalje smo izvrsnim makadamom produžili do Držimurca i uz Trnavu prema „domašinskom lešu“, dugoj makadamskoj šljunčanoj cesti kroz hrastove šume Muršćaka. Na istoku su se već ukazali obrisi mađarskih gorica. Muru smo prešli preko cestovnog mosta na graničnom prijelazu Goričan i nastavili po blatu do podnožja brda.
Krajolik se naglo mijenja, šume su velike, a vozna podloga učvršćena lomljenim kamenom. Cesta se počinje penjati. No, opće je znano da su stanovnici ravnog donjeg Međimurja od nekada imali vinograde u Mađarskoj. Stoga nismo propustili priliku navratiti na kavu i pivo, „Međimursko“ baš. Vina nije bilo, ne jer nije po kanonu, neg je gazda grožđe prodal.
Asfalt lošiji od gravela
Nakon kvašenja grla i uživanja u razgledu, nastavljamo vožnju po šumskim makadamima uz pokoju blatnu poveznicu između bregova. Put je širok, stabilan, a brzine na spustu zavidne. Cijeli kraj je potpuno drugačiji, pravi Gorski kotar s druge strane Mure. Zbog eksploatacije šuma, šljunčane ceste su široke i prohodne. Ako je baš i asfalt, uglavnom je loš. Lošiji od gravela.
Nakon još jedne blatne spojnice kroz gustu bukovu šumu, izbijamo do drvenog tornja vidikovca iznad doline rijeke Kerke. Bacimo pogled u daljinu i uočavamo obrise slijedećeg odmorišta na obroncima suprotnog brijega. Spuštamo se kroz zemljani usjek/klanac i doslovno proletimo ispod „nadvožnjaka“ koji spaja kleti s obje strane. Naravno da ga nitko niti ne primjećuje. Asfaltnom cestom po dolini Kerke stižemo u Lovaszi, povlačimo ručnu kočnicu i zaliježemo u „Kantin“ na kriglu točenog Soproni piva. Soproni csapolt korso. Pasalo je. Radler je bio samo rezervna opcija.
Povratak kroz Sloveniju
Dalje odmah uzbrdo, asfalt. Osjeća se pritisak ko da bi popil pivu s kriglom. No, šuma je pa barem sunce ne grije. Ipak, na vrhu uspona vrijedi počekati one kojima pivo još nije do kraja doteklo. Ali zato je svaki uspon nagrađen odgovarajućim spustom, brzim, zavojitim, novoasfaltiranim. Na dnu, u dolini Lendvadedes, naravno da opet uspon. I to uska strma asfaltna pješačka staza kroz šumu. Uspuhalo se. Uskoro na vrhu grebena ulazimo na teritorij Slovenije. Kroz šumu i novo raskrčeni, srećom suhi, šumski put, spuštamo se u Čentibu, te se time vraćamo u Mursku ravnicu.
Iz Slovenije u Hrvatsku prelazimo preko riječne skele kod Križovca. Ubrzanim tempom klačimo kroz polja nazad prema cilju. Južni vjetar nam se protivi i malo nas hladi, a i sunce je već nisko. Završili smo, naravno, u pivovari uz hladno točeno pivo i prve probne taktove „Hladnog piva“.
Video: RundaMura 2022
Više: ride-gravel.me/rundamura-gravel-ride
Pročitaj i
#gravel
Foto: Organizator
