Meje brezmejnih, karbon
“On-off
Bike park Tršće “Ciklocentar” Human Fish Gravel SloEnduro
12. prosinca 2020

Karbon, aluminij, spužvasti ulošci, dobra ili manje dobra smjesa za gume, prikladno zatezanje žbica. Zatim smola i defekt ili lom…

U Trentu je u srpnju 2019. godine, na utrci Transalp, bio cilj šeste etape i do tamo smo se spustili cestom. No jesenas smo tamo pronašli off-road stazu koja nas je dovela gotovo do grada. Prilično zahtjevan spust za tu utrku možda i nije bio prikladan, ali svidio nam se i uključio ga u naš MiniTransalp. Lani sam se tmo još bio sustezao, no ove godine hrabro sam se sjurio u dolinu, ali već nakon nekoliko metara zadnjim kotačem udario sam u stijenu, osjetio kamenu podlogu kroz gumu, zaustavio se u čudu i osvrnuo se.

A onda je krenulo

“Karbon” je pet puta jači od čelika i upola lakši, a od aluminija je lakši 30 posto. Uz izvrstan omjer čvrstoće i mase, otporan je na habanje i visoke temperature, na koroziju, rastezanje i savijanje. Karbon je kompozit sastavljen od dva ili više temeljnih blokova. Baza je tkanina od karbonskih vlakana kojoj se dodaju punila – smole koje materijalu daju potrebnu krutost i čvrstoću. Zbog interakcije osnovnih komponenata, kompozit premašuje svojstva svojih temeljnih blokova.

Karbon, opet karbon i lom

Mi biciklisti volimo taj materijal. Zaljubljujemo se u lagane i krute okvire, upravljače, držače sjedala, obruče i cijelu hrpu drugih malih, ali “vrlo važnih” dodataka od karbona. No, osim dobrih osobina, ima i nekih loših. Visoka cijena nije nužno jedna od njih, jer ga čini prestižnim. Veći problem su udarci. Karbon se oštećuje oštrim i ponavljajućim udarcima. Stoga su moderni okviri već tvornički čvrsto zaštićeni na području pogonskog ležaja i cijevi duž lanca.

Prije deset godina vjerojatno sam prilikom pada oštetio karbonski držač sjedala. Nije pukao odmah, trajao je još nekoliko mjeseci, a onda je samo odjednom otpao. Imali smo velikih problema dok nismo izvukli dio cijevi koji je ostao u okviru. Prije šest godina oštetio sam karbonski okvir bicikla. Zapravo, oštetilo su je kamenje koje je letjelo ispod prednjeg kotača.

Srećom, imamo majstore koji mogu „izliječiti“ gotovo svaku „ozljedu“ karbona. Potom sam sam strgao karbonski nosač sjedala. Nemam pojma što bi mogao biti uzrok tog loma. No, budući da je sjedalo bilo staro samo 10 mjeseci, priznali su mi jamstvo i dobio sam novo. Ove godine sam slomio … karbonski obruč na spustu do Trenta.

Volim karbon, posebno na obručima

Posljednje dvije godine vozim karbonske obruče. Mislim da su lagani karbonski obruči najbolje ulaganje u brzi bicikl, bolje od svih ostalih „superlakih“ komponenata i dodataka. Od udara su zaštićeni gumama i nabijenim zrakom. Također ih možemo sami osigurati ulošcima od pjene koje ubacujemo u gume bez zračnica. Oni štite gume od probijanja, a obruče (uključujući aluminijske) od lomova.

Prijelaz s aluminija na karbon nije bio stresan jer je moj prvi par kotača bio namijenjen testiranju. „Don’t be gentle, it’s a rental”, govorio sam sam sebi dok sam kotače Pancho četiri mjeseca gonio preko oštrih stijena Kvarnera. I izdržali su do kraja. Zatim sam prešao na Specialized Roval i nakon godinu i pol vratio sam ih u stanju u kakvom sam ih dobio. Zamijenio sam samo ležajeve. Ovog ljeta sjeo sam na super lagane No Limited Wheels i krajem kolovoza sam doživio prvi lom.

Bez oklijevanja, preko limita

Ne mislim da je udarac opisna u prvom pasusu bio posebno jak. Ali na toj je stijeni moralo biti nešto moćno da razdere gumu, presiječe pjenasti Huck Norris i slomi karbonski obruč. Više od dvije godine vozim pjenaste uloške u gumama. Obruči su mi zahvalni, gotovo sam zaboravio na „zmijske ugrize“, a „crvima“ uglavnom spašavam samo suputnike.

Rupa u gumi bila je velika poput prsta i crv joj naravno nije pomogao. Zato sam skinuo tubeless, ubacio zračnicu u mliječnu ljepljivu gumu i sa slomljenim obručem i malo opreza sišao do Trenta. Šteta što nisam bio tako nježan u prvih nekoliko metara spuštanja. Lijepo je ići do dna i tek sam na asfaltu osjetio kako stražnji obruč udara.

Sljedećih nekoliko dana Aleš me spasio svojim biciklom, a ja sam pisao proizvođaču No Limited i za dobrih 100 eura iz Poljske ubrzo sam dobio novi prsten (bez glavčine i žbica). Nisam forsirao reklamaciju. Majstor Tine sastavio je novi stražnji kotač, otpakirao sam novu gumu i u nju nabio uložak od pjene.

Jer vjerujem u uloške

U Cult u Logatecu sam dobio tubeless uložak  Vittoria Air Liner i gume Vittoria Barzo 29 x 2,35 XC Trail . Sa 170 grama, pjenasta „kobasica“ veličine M doista je nešto teža od Huckove trake, ali zato nudi bolju zaštitu. Također (djelomično) omogućuje vožnju s praznom (probušenom) gumom. Nije ga teško staviti u gumu, ali puno je teže gumu s ovom „kobasicom“ montirati na obruč.

Jaka mi je pomogao svojim vještim i snažnim prstima. Kaže da su mu u Kanadi ugradnju gume s uloškom naplatili dvostruko. Dobra stvar ovog kompleta je što gumu možeš lako napuhati običnom pumpom.

Air Liner ima dva kanala i par rupa kako bi se osiguralo da se zrak i mlijeko lijepo rasporede unutar gume. Grafen je bliski srodnik ugljika, samo su mu niti još tanje.

Vittoria već dugo eksperimentira s time u svom razvojnom centru i trenutno koristi svoju drugu, poboljšanu verziju 2.0. U smjesi, grafen ispunjava prostor između molekula gume, pa su one stoga trajnije, znatno otpornije na bušenje i bolje prianjanje u mokrim uvjetima.

Vittoria je ujedno i jedini proizvođač guma za brdske bicikle koji u jednu gumu mogu smjestiti četiri različita gumena spoja – jedan u jezgru, a drugi u površinu bočnih čepova, te još dva različita u i ispod čepova kotrljajuće površine. To gumama pruža najbolju kombinaciju otpora kotrljanja, prianjanja, stabilnosti i trajnosti.

Lagane ili teže gume

Prije više godina imao sam podosta problema s laganim MTB gumama. Moj prastari strah od „mekih“ guma nestao je lani, kada smo Aleš i ja bez problema vozili utrke 4Islands i Transalp na gumama Mitas. Nakon moćnijih Onzinih fuma Canis, ljetos sam preobuo bicikl u Vittoria Mezcal. Lagane gume lijepo su se okretale, a zbog širine 2,35 i niskog tlaka, usprkos niskom profilu, nikada nisam imao osjećaj da im nedostaje prianjanja. Nakon 40 000 visinskih metara, obje sus e gume još dobro držale, a ta stijena iznad Trenta vjerojatno bi probila i gusjenicu tenka.

Svježi Barzo također je XC trail guma, ali ima nešto grublji profil i nekoliko grama više. Nadam se da ću je uskoro moći odvesti na teren koji zaslužuje. I da ću tamo moći testirati moć „kobasice“ Green Air Liner. Vjerujem da će čak i novi obruč No Limited dokazati da su njegove granice još uvijek visoke. Samo neka otvore naše granice. Što je prije moguće, svi to definitivno želimo.

Više informacija o spužvastim umecima Vittoria Airliner potraži kod keindl-sport.hr.

Fotografije Matej Hartman

Pročitaj i
Kako spasiti život tubelessu

“On-off
Bike park Tršće “Ciklocentar” Human Fish Gravel SloEnduro
Prati nas