Manuel Fumić
Bike park Tršće “Ciklocentar” Human Fish Gravel SloEnduro
28. listopada 2021

Jedan od najkarizmatičnijih i najslikovitijih brdskih biciklista, njemački natjecatelj hrvatskih korijena, nakon 23 sezone rekao je konačno zbogom najvišoj razini natjecanja…

Prošlog rujna potpisao je ugovor za još jednu godinu sa svojim poslodavcem Cannondale Factory Racing. Planirali su pokušati ponovno u paru s Brazilcem Henriqueom Avancinijem na etapnoj utrci ABSA Cape Epic. No, taj posljednji poduhvat je spriječila ozljeda uoči Svjetskog kupa u Val di Sole. Ipak, u dobi od 39 i pol godina, ponovno je osvojio titulu njemačkog prvaka u olimpijskom krosu.

Video: U prologu posebna počast Manuelu, na najljepši način

Tko je Manuel Fumić?

Rođen 30. ožujka 1982., njemački brdski biciklist hrvatskih korijena, koji je zajedno sa šest godina starijim bratom Ladom i ocem Markom, koji je već dugi niz godina bio njihov menadžer, odigrao važnu ulogu u razvoju brdskog biciklizma u Njemačkoj, a kasnije i u Europi i svijetu.

Kada je stariji brat Lado već pet puta bio njemački elitni prvak u olimpijskom krosu (ukupno sedam naslova), Manuel Fumić je počeo najavljivati da će nadmašiti starijeg brata. I nije bilo puno nedostajalo kada je to dokazao 2003. osvajanjem srebra na europskom i bronce na Svjetskom prvenstvu. Godinu dana kasnije, mlađi od braće Fumić dosegao je još više i postao trostruki prvak u kategoriji do 23 godine – njemački, europski i svjetski! Iste je godine prvi put sudjelovao na Olimpijskim igrama u Ateni i završio na osmom mjestu. Samo tri mjesta niže od Ladovog plasmana na Olimpijskim igrama 2000. u Sydneyu. Manuel je nastavio sudjelovati na Olimpijskim igrama 2008. (11.), 2012. (7.), 2016. (13.) i 2021. (Tokio 2020., 28. mjesto).

Nikada do naslova u kategoriji elite

U elitnoj muškoj konkurenciji nikada nije došao do pojedinačne medalje na Svjetskim prvenstvima, ali je redovito bio dio njemačke štafete s kojom je osvajao medalje. Na Europskom prvenstvu 2015. osvojio je treće mjesto. Njegova velika ljubav bila je afrička avantura ABSA Cape Epic. U posljednja četiri pokušaja jurio je ukupnu pobjedu, no ona mu je izmakla. 2016., kada je s Avancinijem bio četvrti. Godinu dana kasnije peti. 2018. treći, a 2019. drugi. Epic 2020 otpuhala je korona. Ove godine ga je pak zaustavila ozljeda. On i Brazilac Avancini bili su vrlo uspješan biciklistički par i takvih gotovo da i nema u modernom MTB-u.

T-Mobile, FBI (Fumic Brothers International) i CFR (Cannondale Factory Racing)

Otac Marko Fumić uvijek je bio vrlo poduzetan kada je riječ o karijerama njegove djece. Prije dvadeset godina braća su se natjecala za slavnu ekipu T-Mobile. Jedna od najboljih ekipa u profesionalnoj cestovnoj karavani, a njihova MTB ekipa je brojala i više od dva vozača. Prvo su vozili na biciklima Specialized, a kasnije baš kao i cestovna ekipa, na Giantima.

Nezavisna ekipa Fumic Brothers International. Fotografija FBI

Braća Fumić: Dolazak u Sloveniju, preko Hrvatske

Nakon Manuelovih izvanrednih uspjeha odlučili su oformiti vlastitu ekipu, te su bili među prvim individualcima kojima je to uspjelo. Udružili su se s proizvođačem bicikala Canyon, koji je u to vrijeme bio mali igrač na europskom tržištu. Da priča bude još veća, opremio ih je Adidas. Partner je bio i Mercedes, kasnije se ekipi pridružio i VW. U prvoj sezoni pod imenom FBI vozili su i Nijemci Jochen Concocelli i Marc Golz, a 2008. Nadine Rieder. Priča je bila velika. Sve do godine olimpijske sezone 2008., kada je zapelo oko Ladovog odlaska na Olimpijske igre i spora s Njemačkim biciklističkim savezom.

Naime, Fumići su se protivili sustavu ADAMS (administration management system), antidopinškom programu u kojem organizacija WADA mora znati gdje se sportaš nalazi. Više od toga, radilo se o zakulisnim igrama pa je tako poznata FBI ekipa (Fumic Brothers International) prvo razgovarala s Hrvatskim biciklističkim savezom, a potom je odlučila na jednu sezonu migrirati u Sloveniju. Ovdje se uz pomoć Sreča Komaca povezala s ljubljanskim klubom UNI Team (nazvali su ga FBI – UNI Team) za koji su se tada natjecali Matej Lovše i Matej Mugerli. A slavna braća imala su i licencu Biciklističkog saveza Slovenije.

Manuel Fumić i samostalni nastavak karijere

Lado se nakon sezone 2009. povukao iz utrka, otvorio vlastitu tvrtku za marketing i dizajn  brand49 e se posvetio oslu u svom rodnom gradu Kirchheim unter. Godine 2010. godine, tijekom zimskih priprema na Cipru, Manuel je pristao raditi s ekipom Cannondale, koju su tada činili Roel Paulissen, Martin Gujan i Marco Aurelio Fontana. Natjecateljski put s Cannondaleom trajao je punih jedanaest godina.

Val di Sole 2015. Fotografija Bartek Wolinski / Red Bull Content Pool

Korak ispred svih

No, braća Fumić oduvijek su bili nešto drugačiji, možda baš zbog Ladovog smisla za dizajn i marketing. Prvi su se pojavili s visokim biciklističkim soknama, kasnije i s kompresijskim. No takve sokne ubrzo nisu bile dozvoljene na službenim na velikim natjecanjima. K tome, Manuel je možda prvi uveo baggy hlače u natjecateljski brdski biciklizam!

Manuelu Fumiću u redakciji mtb.hr želimo što uspješniji nastavak poslovne i sportske karijere, a možda se i sretnemo na utrci ili na stazama iznad Rapca, gdje “Mane” često dolazi. Uostalom, neko je vrijeme bio i ambasador lanca hotela Valamar.

Naslovna fotografija Daniel Sommer / Red Bull Content Pool

Pročitaj i
Cannondale Factory Racing: Mani i Henri još godinu dana u istoj ekipi

“On-off
Bike park Tršće “Ciklocentar” Human Fish Gravel SloEnduro
Prati nas