Lokalne staze zlatne su žile svakom dobrom bajkeru. Naš bosanski agent dijeli isto mišljenje
Spakovati bajk i sebe te otići voziti na neku fensišmensi MTB destinaciju – nema govora, to je definitivno dobra stvar!
Super je npr. voziti sa više od 2000 bajkera na Traildays festivalu u Kranjskoj Gori, pored Matt Huntera i Hannah Barnes, lijepo je i otići na neku egzotičnu destinaciju tipa spust sa Biokova ili Sv. Ilije, (mahanje za Dalibora) napraviti prvenstveni prelazak bajkom preko surove planine Čvrsnice u Hercegovini … da ne spominjem sjajne destinacije u Alpama koje su iz Bosanske perspektive ipak predaleko…
Sve je to lijepo, ali…u Bosni postoji uzrečica koja kaže: “Ali, curu kvari” aludirajući pritom na sve pozitivne osobine i jednu negativnu koju navedu iza tog ALI kako bi se pokazalo da nije sve onako sjajno&bajno kako se čini na prvi pogled!
Produženi vikend
Ugrabite produženi vikend ili dio godišnjeg i odete na neku od gore spomenutih destinacija i dočeka vas totalno loše vrijeme… Da, da, znam, sto puta sam čuo kako nema lošeg vremena nego samo loša oprema ali ipak…ili još gore, euforija koja prati ovakav izlet uz koje pivo previše, manjak sna, još poneka neplanirana sitnica a rezultat je mnogo manje vremema na bajku od planiranog te djelimično propali vikend!
Moje lično i nikakvim egzaktnim podacima potvrđeno mišljenje je da kad se previše očekuje (najnormalnije je očekivati super vožnje po nekom bike parku u Alpima) onda je i najmanji odmak od savršenog neprihvatljiv!
Lokalno
Zato su Lokalne Staze oslobođene velikih očekivanja a prema njima se neopravdano loše odnosimo jer smo ih svrstali u kategoriju podrazumijevajuće dostupnosti.
Lokalne staze su bogatstvo i pružaju mnogo a zauzvrat ne traže skoro ništa, mislim na vrijeme i novac, ne na rad potreban za izgradnju i održavanje istih.
Moja fura
Pišem iz perspektive stanovnika Banjaluke, i opisaću svoj dan na bajku.
Za 15-ak min. vožnje bajkom sam u šumi, van asfalta. Uspon ide ne tako strmim šumskim stazama, boljim, lošim i manje lošim makadamskim putem.
Mjesto na kojem počinje spust nudi lijep pogled na planine, kanjon rijeke Vrbas i neka okolna mjesta.
Kako je spust ipak odlučujući faktor pri ocjenjivanju staze tako ću ga i detaljnije opisati.
Nakon cca 600m uspona kreće isto toliko spusta od čega skoro 500m singletrack-om uz tek par hupsera (za ukupan dojam zanemarljivo)
Staze nisu pravljene namjenski za MTB, nisu pravljene ni kao pješačke, dobar dio tih staza je nastao kad se posječeno drveće izvlači iz šume uz pomoć konja.
Onda uložite malo (lažem, uložite jako mnogo rada) pa spojite postojeće novim stazama i dobijete jedan zanimljiv mix…
Nađe se tu svega, od serije S krivina do dijelova koji se uz malo mašte mogu nazvati prirodnim rock-garden segmentima do baš strmih dijelova gdje maltene sjedite na zadnjem točku.
Vijuga trail i preko potočića, čisto da bude efektnije.
Lokalno
Svega ima u tih 15-ak kilometara (kad se sabere dužina svih staza) kojima se možete spuštati, od super flow dijelova do switchback-ova koji zahtjevaju dizanje zadnjeg točka za fluidan prolaz… Kako trailovi nisu namjenski pravljeni tako se off camber dijelovi podrazumijevaju!
Na lokalnim stazama srećete lokalne bajkere i šetače (rijetko i tek njih par) srećete i lokalce, neko je izveo ovce na pašu, neko ide u šumu po drva.
Nikad sam
Svak’ je svojim poslom u šumi.
Vremenom slučajni susreti prerastu u prijateljstva pa se često zadržim u ugodnom razgovoru a ponekad svratim i na čašicu rakije
(spustovača, za bolje performanse na spustu :-))
To su “moje” lokalne staze, vozeći njima napravim najviše metara Uzbrdo&Nizbrdo, na njima provedem najviše vremena.
Na lokalnim stazama najbolje primjetite napredak ali i pad forme, zbog toga što ste na njima na dnevnom nivou primjećujete i najmanje promjene, otkrivate nove linije, pomjerate lične granice i stalno ratujete sa štopericom ili sa tim da što fluidnije prelazite zahtjevne dijelove…
Nude mnogo, ne traže skoro ništa, ukupno 2 sata od kuće do vrha i nazad a ako ne pravim pauze u ta 2 sata uguram i tuširanje nakon vožnje.
Konačan rezultat, 2 sata i 0 maraka, eura, kuna…i to sve konzumiram između 100-150 puta godišnje, kad se sve sabere i oduzme teško da može bolje, zato ljudi cijenite, volite i uživajte na lokalnim stazama jer one to zaslužuju!
Foto: osobni arhiv i MahMTB