Kada na zadnjoj stranici kalendara pogledate popis biciklističkih događanja, dobijete dojam da je prosinac vrhunac biciklističke sezone i svaka dobra tura mora započeti bar jednim problemom.
U Hrvatskoj je najmanje tri Kamenjaka. Najpoznatiji je možda rt Kamenjak, najjužniji dio Istre, na kojem se nalaze odlične biciklističke stazice. Drugi Kamenjak je s 408 metara najviši vrh otoka Raba. Biciklom do vrha možete doći po strmoj asfaltnoj cesti, a ako ne želite pješke u dolinu, po istoj se morate i vratiti. Treći se uzdiže nad Rijekom i bicikliste doslovno poziva na svoj vidikovac. Zato nije ni čudno ako ste zbunjeni kad vas netko pozove na Kamenjak.
Planinarsko društvo Kamenjak iz Rijeke, za svoj rođendan u prosincu, svake godine organizira planinarenje na 838 metara visoko hišno goro. Nakon što su u društvu ustanovili i biciklistički odjeljak, kojeg vodi neumorni Bojan Šenkinc, planinarima su se pridružili i biciklisti. Prije dvije godine su na vrh prvi put donijeli tortu, prošle godine je zbog lošeg vremena biciklistički dio otpao, a protekle nedjelje smo na vrhu ponovno otvarali šampanjac.
Na Vratima Jadrana pojavilo se sunce. Temperatura u Rijeci je za jutro u prosincu bila ugodno iznad nule, ali je zato bura koja je puhala s vrha Gorskog kotara preko Grobničkog polja, pobrinula za konačni rezultat: pet slovenskih i šest hrvatskih drhtećih biciklista.
Svaka dobra tura mora započeti uz bar jedan problem. Naš problem nije bila bura nego jaka kiša koja je padala proteklih dana, i na Grobniku stvorila nekoliko velikih jezera. Preko prvog je još išlo, preko drugog jedva, za treće bi trebali čamac. Morali smo se okrenuti i prvi dio uspona odvoziti po asfaltu. Na zavoju, gdje je većina planinara krenula na svoj uspon, smo se priključili na planinarsku stazu. Kroz nisku šumu se postepeno uspinjala prema vrhu. Odjedom je nestalo zavjetrine, staza nas je izložila vjetru i bezobrazno se uzdignula. Odradili smo samo 500 m uspona i već smo se s planinarima gurali na vrhu.
{gallery}2017/171222_kamenjak{/gallery}
Bojan je skrivao nekoliko iznenađenja. Jedno od njih je bila boca šampanjca, s kojim smo nazdravili na vrhu. Drugo iznenađenje je bilo nastavak ture. Bura se smirila, tako da smo na biciklima oprezno odradili gornji, izloženi dio spusta. Do ceste za Platak je išlo bez problema. Zatim ponovno uzbrdo. Nekoliko dodatnih kilometara asfalta je bila cijena za nove užitke. Skrenuli smo s ceste, presjekli zasnježene padine obasjane suncem pod Velom Pesom i krenuli na dug, vijugav spust u dolinu. Ciljna strmina nas je dovela točno na Zagrebački zavoj legendarne trkaće staze na Grobniku.
Bojan je dobro znao, što nam sprema. Kamenjak uopće nije bio cilj, već samo mamac za turu, na kojoj smo odradili nekih tisuću metara visinske razlike. Zbog malo drugačije trase je na usponima bilo malo više asfalta, ali sunčan dan i lijepi spustevi bili su dovoljno velika nagrada za jutarnje smrzavanje.
Kada na zadnjoj stranici kalendara pogledate popis biciklističkih događanja, dobijete dojam da je prosinac vrhunac biciklističke sezone. Možda ste u pravu!
Fotografije i video Matej Hartman
