Grupna avantura po Cresu i Lošinju. Tek tako, za zabavu.
Na otocima, na kojima smo se prije dobrih mjesec dana natjecalii, ovog smo puta uživali. Ne mislimo da na utrci nismo, ali ovog puta je umjesto brzine, zabava bila na prvom mjestu. Malo je nedostajalo da ostanemo doma. Vremenska prognoza za prošli vikend nije bila obećavajuća.
{loadposition inside}
Ta nepredvidljiva vremenska prognoza
Kad ju gledaš od doma sa sunčane terase, naravno da si hrabar, i razdoblja kiše i nekoliko najavljenih ljetnih pljuskova i oluja ne predstavljaju nikakav problem. Ako si sam, s odlukom možeš pričekati do zadnjeg trena, ali ako ide cijela grupa, moraš ipak malo prije reći idemo ili ne idemo. S obzirom da odluka vrijedi za cijelu grupu, nije tako jednostavno.
U travnju su dečki iz Adria Bike, rekli da zbog vjetra ne idemo na Rab. Mi smo odlučili da nas kiša neće omesti, i otišli smo na Cres i Lošinj. Jasna noć ispunila nas je optimizmom, ali kad su se na vratima Jadrana prikazali kvarnerski otoci, biciklističa hrabrost je malo izblijedila, ali ne i volja za putovanjem. Na Krku su već krenule prve kapi kiše, na trajketu je već pošteno kišilo a na Cresu je lijevalo ko’ iz kabla.
Sreća prati hrabre
Plan da u subotu odvozimo Cres je naravno pao u vodu. S obzirom da smo na Lošinju imali rezervirano noćenje, produžili smo tamo. Nadali smo se da će do popodneva prestati kišiti i da ćemo moći odvoziti barem dio planirane ture. Inače ćemo u Youth Hostelu igrati monopoli. Klemen se već javio za bankara.
Ponekad sreća prati hrabre i ovog puta je i nama pružila ruku. I prije nego smo u Velom Lošinju raspakirali prtljagu, kiša je prestala padati. Nakon duge kave i naše su staze već bile suhe i dan je bio spašen. Tura je bila čak duža nego što smo planirali.
Za subotu je naravno bio predviđen dugi Cres a ne karfijolasti Lošinj. Zbog promjene planova u nedjelju nas je čekalo malo više logistike i prevoza s kombijem. Uz to nas je dočekao i lijep sunčan dan. Ono što smo dodali subotnjem Lošinju, morali smo oduzeti nedjeljnom Cresu, ali nitko se nije žalio. Jedino sam ja malo češće pogledavao na sat, jer smo morali uloviti trajekt.
{gallery}2017/170525_DVA_otoka{/gallery}
Odlična ekipa
Društvo je bilo super. Pogotovo cure, koje su se odlično držale, ali na to sam na našim turama već navikao. Baš ništa ih nije smetalo, ni kada smo na Lošinju nebrojeno puta sjašili s bicikala, gurali ih kroz grmlje i nosili preko kamenja. Strme nedjeljne uspone su također savladale s osmjehom na licu i zahtjevan spust s Lubenica za njih je bio nagrada. Jedine su skupile hrabrost i zaplivale u moru.
Mladost je ludost. Tako smo i mi ko muhe bez glave krenuli na more, i za svoju glupost, ili hrabrost, bili bogato nagrađeni. Odvozili smo Lošinj i Cres, izvodili gluposti i smijali se, kao što već dugo nismo. Ipak su četrdesete nove dvadesete.
Fotografije Matej Hartman
