Otkrivamo pozadinu izbornikove ostavke, kao i to da on ustvari nema planova za budućnost… Na neki način…
Berislav Topol, reprezentativac, bivši nacionalni prvak u MTB spustu, ovih je dana dao ostavku na funkciju izbornika nacionalne DH reprezentacije. Berislav je bio izbornik više godina, i dobro se slagao s vozačima, jer je i on sam došao iz njihovih redova. Uvijek zabavan i simpatičan, kako na stazi, tako i izvan nje.
Dvadeset-devet godišnji Bero inače živi u Zagrebu (sjeverozapadnom dijelu), a po struci je strojarski tehničar, što mu, ne trebamo posebno objašnjavati, jako dobro dođe i u MTB hobiju. Već desetak godina on i živi od servisiranja automobila i bicikala, a usput je razvio poseban odnos s Mercedesovim vintage modelima. No o tome ćemo, nadamo se, posebno pisati.
Inače počeo je voziti 2004., a u natjecanja je ušao 2007. godine. „Vozio sam i vozim sve osim cestovnih bicikala, a to budem kada ostarim. Kad nisam u servisu ili na bajku onda sam u radionici ispod neke krame na četiri kotaca ili za volanom te krame“, objašnjava Berislav.
Razlog zbog kojeg si dao ostavku, i kako ti je to sjelo / leglo, tj. kako si to doživio?
Svakako nedostatak slobodnog vremena i povećan angažman na poslu, te povećan interes u drugim sferama života. 🙂 Žao mi nije jer vjerujem da sam ostavio reprezentaciju u dobrim rukama. Da sam prije pronašao adekvatnu zamjenu možda bih i ranije dao ostavku, U dusi sam vozač, ne administrator. 🙂
Opiši najzanimljiviji događaj / utrku / putovanje, što si doživio kao vozač i ali i kao izbornik?
Najzanimljiviji događaj zbio se 2009 godine u Bugarskoj a detalje ipak zadržavam za sebe. Zapravo kada malo bolje razmislim svaki odlazak na bilo koju utrku istočnije od Zagreba je jako zanimljiv i nezaboravan događaj sam po sebi.
Najdraža staza / lokacija za vožnju?
Najdraža i najzabavnija staza je definitivno Champery u Švicarskoj. To je jedina staza na kojoj sam strahovao za svoj život, a ipak nakon prve vožnje nisam želio sići s nje. 🙂 Lokacija svakako Les Deux Alps u Francuskoj, obećana zemlja za bicikliste u Europi, nešto najbliže Walhali. 🙂 Najljepši osjećaj “pod gumama” je svakako Pamprovo u Bugarskoj.
Opiši svoj bajk / bajkove, i koju disciplinu vožnje najviše voliš (i zbog čega)?
Trenutni “muški” bicikl koji vozim je Nicolai G16, jedan od prvih prototipova nove turbo geometrije. Koristim ga više za downhill, iako mu je originalna namjena enduro. Koristim i Specialized P3 za dirt/street i pump track vožnju. I stari i pouzdani Cannondale F4 za svakodnevne obaveze. Najviše vremena provodim u sumi, iako jednako volim i dirt/street i pump.
Planovi za bližu i daljnju budućnost, nastavljaš voziti, posao, obitelj…?
Rekao bih da planovi ne postoje, vise je to neki smjer u kojem idem, vizija koju ganjam i sreća koju održavam. Ne planiram već improviziram.
Naslovna slika: Bero na World Cup stazi iznad Velog Lošinja (sve fotografije: Osobna arhiva)